Gdje žena može raditi?
PITANJE
Primjećujem da se jako mnogo diskusija vodi, da se ljudi svađaju oko toga, da je došlo do blažeg nereda, povodom pitanja da li ženska osoba pod hidžabom može da bude sudija u civilnom društvu/sudu. Zanima me kakav je šerijatski stav o poslovima koje može da obavlja vjernica? Da li postoje izuzeci? Pretpostavljam da u izuzetke automatski spadaju poslovi koji se direktno suprotstavljaju vjeri, kao npr. rad u kazinu, bavljenju ne-religioznom muzikom i sl. Ali šta je s poslovima koji bi i indirektno mogli biti u neskladu sa islamom, npr. u ovom slučaju sudinica, koja nosi hidžab, vjeruje u šerijat i pridržava ga se. Znam da je pitanje osjetljivo, i nadam se Vašem odgovoru. Također, mislim da bi bilo lijepo od Islamske zajednice da se izrazi javno po ovom pitanju, jer mislim da diskusija i protesti idu na štetu pokrivenih vjernica.
ODGOVOR
Pitanje ko i gdje može i treba raditi ili ne raditi neke poslove je jedno pitanje, a drugo je pitanje problem diskriminacije i uskraćivanja prava određenim osobama na osnovu arbitrarnih odluka, tumačenja i želja. Sada je u fokusu pitanje diskriminatorske odluke VSTV-a, a ne da li muslimanke (i muslimani) mogu i trebaju raditi u pravosudnim institucijama kod nas. To nas već vodi na teren rasprava koje pokreću radikalne i ekstremističke grupe, koje problematiziraju upravo takva i slična pitanja zagovarajući ideju o izoliranju vjernika iz društvenih tokova. Sličnu praksu kao onu koju instalira VSTV, s njihovom argumentacijom, mogle bi koristiti i druge državne i javne institucije, i onda smo na terenu potpune diskriminacije i eliminacije žena sa hidžabom iz društva. Jasno nam je da ima mnogo onih koji to žele i rade na tome. Mi smo principijelno protiv diskriminacije i uskraćivanja prava, odnosno ograničavanja slobode vjere po toj osnovi, a da li će neka žena s hidžabom tražiti i dobiti određeni posao, (i treba li ga uopće tražiti) to je drugo pitanje. Ta dva pitanja ne treba miješati. Islamska zajednica se već očitovala javno po ovom pitanju i osudila je odluku VSTV-a kao diskriminirajući po žene koje nose mahramu iz nekog posebnog razloga, ili zato što to smatraju svojom vjerskom obavezom i odjevnom praksom, koja je kao dio općih vjerskih prava zagarantirana domaćim i međunarodnim zakonima i konvencijama, uz eventualna ograničenjima koja moraju biti opravdana. Spomenutom odlukom se vjernici općenito diskriminiraju pod optužbom da bi mogli biti pristrasni. Slijedi da oni koji nisu vjernici ne mogu biti pristrasni ili su manje podložni pristrasnosti pa i onda kada tuže ili sude vjernicima ili pripadnicima drugog naroda. Kriterij pristrasnosti je mahrama/vjera. To je neprihvatljiv princip. Općenito je poznato da se sudije i tužioci, između ostaloga, biraju i po nacionalnom ključu. Zna se koji je sudija koje nacionalnosti. I to bi onda mogla biti pretpostavka pristrasnosti sudije ili tužioca koji se izjasni o svojoj nacionalnosti. A i onaj koji se ne izjasni može biti pristrasniji i veći nacionalista od onoga koji se izjasni. Nema dileme da je odluka ciljano usmjerena na diskriminaciju po vjerskoj osnovi.