Psovanje Boga u mladosti i pokajanje
PITANJE
U mladosti sam, da mi Allah dž.š., oprosti, znao opsovati Boga. Sa 16 godina sam postao član SK SFRJ, i znam da sam se upuštao u diskusije o tome kako Bog ne postoji i druge nevjerničke rabote. Tada je to izgledalo bezazleno, međutim danas sam svjestan da su to teški grijesi, i da oni izvode iz vjere islama, a drugi je problem što sam u svakom slučaju bio i punoljetan prije nego sam shvatio koliko griješim. Ako Bog da, ja sam se odavno toga okanio i nastojim postići i prakticirati ono što nam je naređeno i što se od nas očekuje, a Allah najbolje zna. Pitanje koje mi se nametnulo je, da li je iskreno pokajanje čovjeka koji je svojim postupcima počinio grijehe koji izvode iz vjere dovoljno da se vrati u vjeru ili je potrebno da pred svjedocima koji su vjernici izgovori kelimei-šehadet i učini to onako kako je potrebno kada nevjernici ili pripadnici drugih vjera prelaze u Islam i postaju muslimani?
ODGOVOR
Iskreno pokajanje za te teške grijehove koji izvode iz vjere i prakticiranje islamskih dužnosti, posebno namaza koji u sebi sadrži i izgovor šehadeta, dovoljan su znak vraćanja vjeri, te nema potrebe za posebnom procedurom izgovora šehadeta pred svjedocima. Dolazak u džamiju i obavljanje namaza u džematu s iskrenom namjerom, ravan je javnom iskazivanju šehadeta pred svjedocima. Poslanik a.s. u jednom hadisu kaže: "Posvjedočite da ima imana osoba koja redovno dolazi u džamiju". Čak i u slučaju nemuslimana koji prihvati islam nije neophodna manifestacija javnog karaktera kojom će se obznaniti njegova odluka o prihvatanju islama, ali nema smetnje ni da se organizira takva manifestacija ukoliko dotična osoba želi da na taj način upozna ostale muslimane sa svojom odlukom. Ova javna obznana ima svoje praktično opravdanje.