Stav islama prema mješovitim brakovima

Brak je jedna od najvažnijih društvenih institucija. Zato svaka vjera, društveni sistem i svjetonazor posvećuju posebnu pažnju ovoj instituciji. Posebno naglašenu važnost ona ima u islamu. Nijedna islamska ustanova nije okružena tako brojnim i različitim vrstama uvjeta kao što je to slučaj sa brakom. Postoje četiri kategorije uvjeta braka koji imaju za cilj da osiguraju sve neophodne pretpostavke za uspješno, plodonosno i trajno funkconisanje ove institucije. Tzv. mješoviti brakovi ne ispunjavaju sve potrebne pretpostavke za uspješno funkcionisanje posebno u uslovima i sredinama u kojima postoje međunacionalne i međuvjerske tenzije kao što je to slučaj sa našom državom. Nema jedinstvenog šeriatskog propisa za sve konfesionalno mješovite brakove u svim prilikama, za sve osobe i za sve situacije. Propisi su različiti sukladno različitosti situacije i osoba koje stupaju ili se već nalaze u takvom braku. U svakom slučaju, muslimanki je strogo zabranjeno da se uda za nemuslimana, inovjerca, ateistu ili agnostika. Ukoliko to učini, takav brak je šeriatski ništavan. Ako se rode djeca u takvom braku, majka je dužna da ih odgaja kao muslimane. Kada je u pitanju ženidba muslimana sa pripadnicom ehl-i kitaba, propis se razlikuje shodno situaciji, osobi i okolnostima. Budući da su se mješoviti brakovi kod nas forsirali i koristili kao političko ili ideološko oruđe od strane određenih društvenih snaga i političkih grupa, ranije je donesena fetva od nadležne islamske institucije u Bosni i Hercegovini da takvi brakovi nisu dozvoljeni na osnovu općeg interesa muslimana (masleha amme). Ta fetva, koliko je nama poznato, nije kasnije eksplicite obesnažena, ali u praksi jeste, jer se dešavalo da se takvi brakovi sklapaju pred imamom. Bez obzira na spomenutu fetvu, pojedinačno brak muslimana sa kršćankom ili židovkinjom u normalnoj situaciji ne može se proglasiti ništavnim samo zato što je konfesionalno mješovit, budući da postoji načelna kuranska dozvola za sklapanje takvog braka, a o ispunjenju uvjeta primjene ovog propisa sud donosi nadležna islamska vlast.