Starački domovi

Prema roditeljima, posebno prema majci, uvijek se treba odnositi s krajnjom ljubaznošću i pažnjom, posebno ako dočekaju starost ili kada su bolesni. Tada im je pažnja njihove djece najpotrebnija. Uzvišeni u Kuranu kaže: "Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!" Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni - pa, Allah će doista oprostiti onima koji se kaju." (El-Isra, 23-25) Prema tome, nema opravdanja za neljubazan odnos prema majci bez obzira na njeno ponašanje, jer je ono, kao što kažete, posljedica psihičkih problema i bolesti. Kada osoba doživi takvo stanje ima potrebu za njegom i pažnjom drugih lica, a djeca su najpozvanija i najodgovornija da preuzmu brigu za svoje roditelje, posebno majku. Svako ko je zdrav treba zamisliti sebe na mjestu bolesnika. Kao što bi želio da se drugi prema njemu u toj situaciji ponaša ljubazno i lijepo, neka se i on tako ponaša prema drugome. Posebno kada je taj drugi majka. Za psihičkog bolesnika je sigurno bolje da boravi u porodičnoj atmosferi, okružen pažnjom i brigom porodice. Ali ako je nužno da neko vrijeme provede u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, prema preporuci ljekara, nije grijeh, zapravo je dobro da se to bolesniku/ici omogući. Međutim, trajno smještanje takvog bolesnika na neku psihijatrijsku ustanovu nije nešto što bi ta ili bilo koja druga osoba poželjela, osim ako je to jedino i nužno rješenja. U svakom slučaju konsultirajte se sa odgovarajućim ljekarom šta je najbolje za nju i vas u datoj situaciji.