Samoizolacija kćerke zbog vjerskih stavova
PITANJE
Moja kćerka je lani upisala prvu godinu na Pravnom fakultetu u Mostaru, i samo joj je ostao jedan ispit da upiše drugu godinu. Prije toga ona je završila gimnaziju bez problema, znači srednje dobra učenica. Odgojena je u familiji koja živi islamskim načinom života u BiH, znači dijete je proučilo nekoliko desetina puta Kur'an, klanja beš vakat, pokrivena, svi drugi ostali članovi familije su takvi ili slični. Jedna joj je sestre učenica, a jedna svršenica Karađoz-begove medrese, dedo i nana klasični bosanski muslimani, roditelji isto tako. Svi kanjaju beš vakat i sve ostalo što se tiče jedne tipične bošnjačke muslimanske familije u BiH. Poslije izvjesnog vremena provedenog u Mostaru moja kćerka počinje da se drugačije ponaša, priča joj je drugačija, kaže da je sunsunet novotarija, između ostalog, studiranje prava da se kosi sa šerijatskim pravom i ona ne želi dalje studirati pravo, povlači se u sebe, odvaja se od sestara i brata i roditelja, neće namjerno da uči za fakultet, najviše vremena provodi uz Kur'an, što meni, naravno, ne smeta. U namazu se ponaša na drgačiji način, ja mislim da me razumijete, počinje da se i oblači drugačije od svojih sestara koje su isto pokrivene, ne prihvata njihova razmišljanja i sugestije.
Molim vas pokušajte mi odgovoriti na ovo i ponuditi najbolji savjet kako da postupim, ja, kao roditelj a da ipak, ne daj Bože, ne pogriješim?
ODGOVOR
Očito je da je vaša kćerka potpala pod uticaj selefistički (ili, kako to neki kažu, vehabijski) nastrojene osobe ili osoba. Takav pristup i razumijevanje islama u našoj sredini je izuzetno opterećujući i nužno vodi povlačenju i izolaciji od društva, što može imati određene posljedice po psihu osobe. Zato Vam savjetujemo da ne naglite s bilo kakvim mjerama, posebno ne nekim žestokim discipliniranjem. Imajte razumijevanja za njene mladalačke ideale, budite širokogrudi, tolerantni, pokažite joj da je upravo vama najviše stalo do nje i njene sreće na oba svijeta, i nadamo se da će se s vremenom situacija vratiti u normalu. Naravno, njeno odbijanje studiranja je posve pogrešno, ne znamo kako u tom pravcu djelovati. Ukoliko želi promijeniti smjer studiranja, možda bi bilo dobro udovoljiti toj njenoj želji, ili joj čak sugerirati da to učini.
U svakom slučaju, najvažnije je očuvati fizičko i mentalno zdravlje djeteta, a ostalo će se vremenom riješiti, s Božijom pomoći. Možda to ne treba toliko ni dramatizirati. Vi najbolje poznajete psihu i karakter vaše kćerke, pa u skladu s tim poduzmite odgovarajuće mjere.