Obaveze prema roditeljima
PITANJE
Poznato mi je da je suprug dužan osigurati supruzi stan u kojem ne stanuju članovi njegove porodice. Međutim, interesuje me da li supruga to pravo zadržava i u slučaju da muž ima roditelja koji živi sam nakon preseljenja na ahiret njegovog bračnog druga? Kakva je obaveza sina spram roditelja koji nije preselio po pitanju mjesta stanovanja u navedenom slučaju?
ODGOVOR
Jedna od obaveza muža koja proističe iz bračnog ugovora jeste osiguranje adekvatnog stana supruzi, bilo da je u pitanju stan u njegovom vlasništvu, unajmljen, posuđen, ili vakufski stan dobijen na korištenje na osnovu odredbe iz vakufname i sl. Kvalitet stana, hrane i odjeće određuje se shodno materijalnim i drugim mogućnostima bračnih drugova prema vašim mogućnostima kako se navodi u Kur'anu u 6. ajetu sure Et-Talak. Stan prema tome treba da ispunjava slijedeće uvjete:
da je u skladu sa finansijskim mogućnostima muža, da je samostalan, tj. da u njemu ne stanuje neko od njegove porodice, osim ako to ona prihvati. Ako kod muža stanuju drugi članovi porodice (roditelji, npr.), on je može nastaniti kod njih osim u slučaju ako se potvrdi da je oni uznemiravaju i ezijete riječima ili djelima.3. da je adekvatno opremljen i namješten. Pravo na stan, koji ispunjava spomenute uslove ne gubi se smrću jednog od roditelja muža. Međutim, obaveza brige, pažnje i dobročinstva prema roditeljima, posebno ako se radi o starom i usamljenom roditelju, lijepi obziri i odnosi u braku kao i lijepi običaji u društvu, nalažu da se supružnici sporazumiju i dogovore u vezi stanovanja roditelja kod njih. Uzvišeni Allah kaže: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: Uh! - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. (El-Isra', 23) Ako nije moguć dogovor, sin je dužan pobrinuti se za stan, ishranu i njegu roditelja prema svojim mogućnostima, ako je/su roditelj(i) u potrebi za tim. U svakom slučaju jedno pravo (suprugino ili roditeljsko), odnosno obaveza (prema supruzi ili roditelju) ne može poništiti ono drugo pravo, odnosno obavezu. Mora se iznaći način da se uskladi između ova dva prava i dvije obaveze. Svako ima svoje mjesto i nijedno se ne može žrtvovati zarad hatara drugog.