Značaj korištenja vaktije
PITANJE
Imam jednu dilemu, na koju sam "nadošao" tokom posta. Naime, imam običaj postiti bijeli post kao i neki drugi nafila post, a znate da je nekako drugačije postiti mimo ramazana, bez nekog ustaljenog reda i rasporeda buđenja i sl. Često mi se desi da se ne probudim kada sam navio sat ili da se probudim knap ili recimo u 3.50 a moglo se jesti do 3.46 i sl. Sada me interesuje da li smo mi obavezni da se striktno i matematički pridržavamo satnice, po analogiji da sada imamo moderne uređaje i da znamo tačno vrijeme, ili pak tu ima neka "šira slika" šta je bitnije, po onoj drugoj analogiji/činjenici da recimo ashabi nisu imali tačan sat što znači da nisu mogli u minut biti precizni nego su onako, shodno znanju, i dok ne vide malo svjetla, jeli i prekidali jelo, što definitivno prevedeno u našu današnjicu znači da su vjerovatno jedno jutro zapostili u 3.15 drugo u 3.22 treće u 3.13 i sl. Također, ima i hadis koji kaže da se dovrši jelo koje je započeto jer je bereket u tome, a tumačenje je da je veće dobro u tome da se jede pa zaposti i s time si olakša, a ne oteža, bez da se na prekida odjednom i možda gladan zaposti. Moja je dilema upravo ta - šta od ovoga svega gore navedenog važi u slučaju posta: ta neka "fleksibilnost" i gledanje veće koristi (daj pojedi koju hurmu i čašu vode pa taman u 3.50, tj. iako je čovjek "zakasnio") ili je pak naša dužnost sada kada imamo satove i tačne službene vaktije da se toga striktno držimo u minut, jer u modernom vremenu imamo to dodatno znanje koje prije nije postojalo, i upravo je to, ta tačnost u minut, poštovanje vremena i disciplina to "veće dobro"?
ODGOVOR
Sve vrijednije i važnije stvari, radnje i postupci u islamu mjere se preciznim mjerama. Samo u nuždi ili velikoj potrebi, odnosno kada precizno mjerenje predstavlja znatnu teškoću u razmjeni dobara ili nekim drugim postupcima, kao izuzetak od općeg pravila čovjek se može osloniti na paušalnu procjenu ili prodaju "đuture". U Kuranu se kaže da je Svevišnji Allah "postavio terezije (mizan), da ne prelazite granice u mjerenju. I pravo mjerite i na tereziji ne zakidajte!" (Er-Rahman, 7-9) Sukladno zahtjevu ovog ajeta, ljudi su dužni da sve što je podložno mjerenju bude mjereno preciznim mjerama, onoliko koliko je ljudima dostupno u datom vremenu, shodno njihovom znanju i mogućnostima. Vrijeme je vrijednost koja se također mjeri određenim mjerama. Ljudi su od davnina nastojali da što preciznije mjere protok vremena. Ovo je posebno važno za muslimane, budući da se izvršenje temeljnih ibadeta u islamu, (namaz, post, zekat, hadž), kao i mnogi drugi propisi i odredbe, veže za precizno utvrđeno vrijeme. Ashabi su u svom vremenu, prema svojim mogućnostima i sposobnostima, povinjavajući se spomenutom kuranskom ajetu nastojali da što preciznije utvrde vrijeme kako bi sve svoje obaveze valjano i na vrijeme obavili. To se odnosi i na vrijeme započinjanja posta (sehur) i vrijeme iftara. Kao što su prvi muslimani nastojali da što preciznije utvrde mjere za vrijeme, isto tako trebaju postupati muslimani u svakom vremenu, sukladno stečenom znanju i razvoju tehnike i metoda koji omogućavaju precizno mjerenje vremena za različite ljudske potrebe pa i za potrebe pravovremenog obavljanja ibadeta. Vaktija koju danas imamo u našoj Islamskoj zajednici, koje smo se dužni pridržavati u izvršavanju svojih ibadetskih obaveza, rezultat je primjene najvećih dosadašnjih naučnih dostignuća na polju mjerenja vremena. Ako u budućnosti bude moguće još preciznije mjeriti vrijeme, muslimani će biti dužni da se drže tih saznanja i tog mjerenja, shodno kuranskom ajetu: "Bojte se Allaha koliko ste u stanju!" (Et-Tegabun, 16) Paušalnim, kako kažete "fleksibilnim", pristupom pitanju mjerenja vremena ne bismo se odazvali zahtjevu navedenom u citiranim kuranskim ajetima. Tačnost, poštovanje vremena, red i disciplina jesu vrijednosti koje trebaju biti svojstvene muslimanima, a koje nažalost nedostaju mnogima od njih u ovom vremenu, unatoč mogućnostima preciznog mjerenja, i to je, prema našem mišljenju, ono "veće dobro" o kojem govorite u svom pitanju. Drugačiji pristup vodio bi neredu, sporenju, haljkavosti, indolentnosti i beskorisnom/štetnom vraćanju unazad, odnosno neodgovornom odnosu prema blagodatima vremena, znanja i tehnike.