Napaštanje nenamjerno pokvarenog posta

Ako se post nenamjerno pokvari usljed zaborava, postač će nastaviti s postom i nije obavezan napostiti taj dan shodno hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, a zabilježen je u Dva Sahiha, da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Kada neko od vas zaboravi da posti pa nešto pojede ili popije, neka dovrši svoj post, jer ga je to, zaista, Allah nahranio i napojio.
Međutim, ako ono što inače kvari post dospije u utrobu greškom, nehatom, prema mišljenju hanefijskog mezheba, a to je stav većine pravnih škola, post će biti pokvaren i postač je obavezan napostiti taj dan, ali nije obavezan izvršiti keffaret. Imam-i Šafija zastupa mišljenje da post u tom slučaju nije pokvaren analogno slučaju zaborava, a i zbog hadisa Allahovog Poslanika, a.s., u kojem se navodi: Mom ummetu se oprašta ono što učini usljed grješke, zaborava i prinude. (Ibn Madže i Ibn Hibban)
Hanefijski pravnici odbacuju spomenutu analogiju zato što se ne može povući znak jednakosti između onoga koji zaboravi da posti pa se omrsi i onoga koji pokvari post grješkom. Opravdanje ovog drugog je slabije od opravdanja prvog, budući da je ono neodvojivo od neke vrste propusta i nemara da se bude oprezniji. Grješka je rezultat djelovanja čovjeka, dok je zaborav nešto što je prirođeno čovjeku i u čemu on nema udjela niti se može od njega sačuvati pa se tretira kao čisto prirodna stvar koja se pripisuje Allahu u cijelosti kao što se navodi u hadisu: To te je Allah nahranio i napojio.
Hadis u kojem se govori o opraštanju onoga što se učini usljed grješke, zaborava i prinude, odnosi se, smatraju ovi pravnici, na uklanjanje grijeha na Ahiretu, a ne na posljedice ovih djela na Ovome svijetu.