Mene su kao bebu usvojili supružnici koji nisu imali biološke djece. Tretirali su me kao vlastito dijete. U međuvremenu su me obavijestili da nisam njihovo biološko dijete. Danas sam odrastao mladić, a oni su penzioneri. O meni su se dobro brinuli i pružili materijalnu i svaku drugu podršku. Koja su sada moja prava i obaveze prema mojim usvojiteljima?
Islam ne dozvoljava potpunu adopciju, tj. potpuno usvajanje djeteta u smislu da mu se pripiše porijeklo usvojitelja. Međutim, dozvoljeno je preuzimanje brige o nezbrinutoj ili napuštenoj djeci u formi starateljstva ili hranjeniteljstva. To je preporučljivo i pohvalno, pod uvjetom da se djetetu pruži adekvatan odgoj i obrazovanje. Dijete pod starateljstvom/hranjeniteljstvom se ne može tretirati kao vlastito/biološko u pogledu nasljedstva i ličnih odnosa, posebno kada ono postane fizički punoljetno, zato što se starateljstvom ili hranjeništvom ne uspostavlja rodbinska veza niti je ta vrsta skrbništva osnova za bračnu zabranu (mahremijje) prema propisima islama.
Kad je riječ o korištenju imovine i nasljeđivanju usvojitelja, usvojenik ne može biti njihov zakoniti nasljednik, ali s obzirom na to da za života, prije smrtne bolesti, osoba može u cijelosti raspolagati svojom imovinom, usvojitelji, dok su živi, mogu cijeli svoj imetak pokloniti usvojeniku. Ukoliko to ne učine, mogu mu oporučiti do jedne trećine ostavštine, a ostatak pripada njihovim zakonitim nasljednicima (braći, sestrama i dr.).
U pogledu Vaše obaveze prema usvojiteljima, trebate im na dobročinstvo koje su Vam pružili uzvratiti dobročinstvom. U Kur'anu se kaže: Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?! (Rahman, 60.)
Iako Vam nisu roditelji, kako i sami navodite u pitanju, dostojno su zamijenili ulogu roditelja, pružajući Vam pomoć i pažnju kada vam je bila najpotrebnija. Sada, kada ste Vi u cvijetu mladosti i naponu snage, a oni u poznim godinama, potrebno je da im na to njihovo dobročinstvo uzvratite dobrotom u materijalnom i nematerijalnom pogledu. Uzvišeni Allah kada govori o odnosu djece prema roditeljima, podsjeća djecu na trud koji su roditelji uložili i pomoć koju su im pružili kada su ona bila bespomoćna. Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!" (Isra, 23-24.) U ajetima se posebno naglašavaju dvije obaveze djece prema roditeljima: lijep odnos u komunikaciji i učenje dove za njih. Ovih dviju obaveza bi se trebali pridržavati i usvojenici prema svojim usvojiteljima/hraniteljima. Prema tome, svejedno živjeli s njima u istom domu ili odvojeno, pružite im materijalnu pomoć, koliko ste u mogućnosti, i pažnju ophođenjem lijepim riječima i brigu o njihovim potrebama. Što češće ih se sjećajte u svojim dovama, dok su živi ali i nakon njihove smrti.
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba