Godinama sam uključen u javni život u lokalnoj zajednici. Posljednjih nekoliko godina sam se povukao zbog neslaganja u pristupu javnim poslovima određenih ljudi, inače mojih prijatelja s kojima sam dugo sarađivao dajući prednost čuvanju naših prijateljskih odnosa nego sukobljavanjem u politici koje je moglo ugroziti to prijateljstvo (po mom mišljenju).
Ali nisam okrenuo glavu od toga kako rade javne poslove i upućivao sam neposredne kritike i prijedloge. Uglavnom su se slagali ali nisu ništa mijenjali u svom pristupu. Počeo sam onda obraćati se organima u kojima su i oni sjedili, ali nastala je šutnja, bez ikakvog odgovora. Čak nisu dopustili da organi raspravljaju i izjasne se o mojim prijedlozima. U neposrednim susretima sam primjetio nedostatak srdačnosti koja je godinama bila među nama. Moram priznati da i ja pomalo osjećam prema njima taj gubitak. I veoma mi je žao zbog toga. Mislim da se ne radi o lošim ljudima, nego o funkcionerima koji ne mogu prihvatiti kritiku i nemaju snage da mijenjaju ono što nije pitanje drugačijeg mišljenja nego poštivanje osnovnih procedura, pisanih pravila i vizije za budućnost.
Moja dilema i pitanje je: šta je ispravnije od dvoga - nastaviti kritikovati i predlagati ono što smatram da treba popravljati kako god se to odrazilo na naše prijateljske odnose, ili da odustanem od kritike i bilo kakvih prijedloga?
Dilema s kojom se suočavate nije nova i nije rijetka među ljudima u njihovim odnosima bez obzira koje poslove obavljali. Odmjerena, dobronamjerna i konstruktivna kritika je svakako poželjna i dobrodošla. Ona je na tragu islamskog principa naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Važno je pri tome odabrati pravi način, ton i intenzitet, vrijeme, i okolnosti u kojima se kritika iznosi. Ako je usmjerena prema osobi i iznosi se javno, može se razumjeti kao namjerno sramoćenje i diskreditiranje osobe u javnosti, što joj može znatno otežati rad i utjecati na njenu reputaciju općenito. Kod namjere iznošenja kritičkih opservacija na nečiji rad (konkretne osobe), treba voditi računa i o predmetu kritike, tj. da li je neophodno ili važno da se o njemu iznese kritika, kao i o osobi na čiji rad se odnosi kritika, kako će razumjeti i reagovati na kritiku.
Uvijek je bolje kritiku iznositi na neke ideje i projekte općenito, a ne na osobe. Treba uzeti u obzir da je i procjena kritičara relativna, može biti ispravna, a može biti pogrješna. Kod upućivanja kritike treba imati na umu da osoba koja se bavi određenim poslom (javnim posebno) možda zna nešto što nama nije poznato i što to iz nekog razloga ne može objelodaniti, a što bitno utječe na njene postupke koji se nama čine neprihvatljivim i koji zavrijeđuju kritiku. Ako će kritika izazvati veću štetu od koristi, bolje je suzdržati se od kritike, ili je odložiti za neku prikladniju priliku. Na iznošenje kritike može se primijeniti kur'anski metod pozivanja na Pravi put: "Na put Gospodara svoga pozivaj mudro i lijepim savjetom i s njima na najljepši način raspravljaj...!" Stalno iznošenje kritika na sve i svašta može se razumjeti kao kritizerstvo i djelovati veoma toksično na međuljudske odnose. Čuveni islamski učenjak Belkini savjetuje izbjegavanje kritike radi kritike riječima: "Oponiranje radi oponiranja jedna je od bolesti duše." Ukoliko se naruše međuljudski odnosi, kritika više neće biti produktivna, a uz očuvanje međuljudskih odnosa odmjerena kritika ima veće šanse da popravi nedostatke. Prema tome, sami trebate procijeniti kada, koga (odnosno koja djela i postupke) i kako kritikovati, uzimajući u obzir sve gore navedene smjernice kao i druge za koje držite da ih treba uvažavati, uz dovu Svevišnjem da Vam podari iskrenost u riječima i djelima.
Ovo su opći savjeti koji mogu biti od pomoći u očuvanju i njegovanju dobrih međuljudskih odnosa uz ispunjavanje obaveze savjetovanja i upućivanja na dobro. A Allah najbolje zna.
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba