Obilježavanje hidžretske nove godine
PITANJE
Da li mi možete odgovoriti kada je počelo obilježavanje nove hidžretske godine na ovakav način kako se to obilježava u nas u Bosni (kićenje džamija sijalicama kao da je jelka, vatromet itd.)? Zar ne mislite da je to oponašanje nevjernika u obilježavanju njihove nove godine i da li je šerijatski i iz kojih izvora opravdano da se na ovaj način obilježava početak hidžretske godine. Kaže Poslanik sallallahu alejhi ve sellem u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu: "Neće nastupiti Sudnji dan, sve dok moj ummet ne bude slijedio ranije narode, pedalj po pedalj, aršin po aršin." "Poslaniče, je li to misliš na Rimljane i Perzijance?" - upitaše prisutni. - "Pa ko drugi nego oni."- odgovori Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. " Bilježi Buhari. U drugom hadisu se kaže: "Slijedićete ranije narode pedalj po pedalj, aršin po aršin, pa čak i kad bi ušli u gušterovu rupu, vi biste ih slijedili." Bilježe Buhari i Muslim.
ODGOVOR
Nije nam poznato kada je tačno počelo spomenuto obilježavanje na ovaj način kako se to čini kod nas. Općenito, obilježavanje kao i način obilježavanja početka hidžretske godine, kao i slična druga obilježavanja važnih datuma u povijesti islama, ne spadaju u propisane ibadete, već u društvene (džematske) manifestacije/adete/običaje, a običaji su u osnovi dozvoljeni osim ako postoji izričit dokaz koji ih zabranjuje. U konkretnom slučaju ne postoje dokazi koji to zabranjuju. U vrijeme Vjerovjesnika a.s. vrijeme se nije računalo po hidžretskom kalendaru, pa ipak to nije omelo Omera r.a. da uvede tu novinu. Ashabi ga nisu optužili da uvodi bidate ili da oponaša nevjernike. Donošenje odluke o računanju vremena po hidžretskom kalendaru važnije je pitanje od pitanja načina obilježavanja ulaska nove hidžretske godine, uz ovakav ili onakav program. Običaji kod različitih naroda i zajednica mogu se podudarati u nekim elementima i to ne znači da je riječ o oponašanju drugih (nemuslimana). Koliko nam je poznato, nemuslimani ne obilježavaju hidžretsku godinu pa se njeno obilježavanje ne može podvesti pod pojam slijeđenje drugih". Podvođenje spomenutih manifestacija pod značenje citiranih hadisa spada u područje idžtihada, onoga što se u metodologiji šerijatskog prava (usuli-fikh) naziva tahkikul-menat" – primjena odredbe na konkretan slučaj koji nije izričito spomenut u samom propisu. Tumačenje šerijata putem analogije ili primjenom drugih metoda tumačenja nije isto što i sam šerijatski argument.