Abdest osoba s posebnim potrebama

Na namaz, kao i ostale temeljne islamske ibadete, ne treba gledati samo kao na jednu od vjerskih obaveza u islamu, već i kao na neotuđivo pravo osobe, jer je namaz put približavanja Uzvišenom Bogu, postizanja duhovne radosti i uzdizanja i niko nema pravo lišiti bilo koga te jedinstvene mogućnosti koju pruža ovaj iznimno važan ibadet, uključujući i osobe s posebnim potrebama, u mjeri u kojoj razumiju značenje namaza i iskažu želju da ga obave. U konkretnom slučaju nije pojašnjeno o kojoj vrsti posebne potrebe je riječ, a od toga ovisi precizniji odgovor na postavljeno pitanje. Posebne potrebe mogu se odnositi na poremećaj i nedostatak u nekim tjelesnim funkcijama, a mogu i na mentalne poteškoće. U oba slučaja obavljanje namaza kao i uzimanje abdesta regulirano je općim principom sadržanim u kuranskim ajetima: "Allah ne zadužuje čovjeka iznad njegove sposobnosti..." (El-Bekare, 286), "Bojte se Allaha koliko možete...."(Et-tagabun, 16). Prema tome, vjerska zaduženja (teklif), kvalitativno i kvantitativno, odgovaraju fizičkim i mentalnim, a u nekim ibadetima i imovinskim sposobnostima osobe. Ukoliko se radi o osobi s tjelesnim poteškoćama koje ometaju normalno uzimanje abdesta, osoba će uzeti abdest shodno svojim mogućnostima i zdravstvenom stanju. Po dijelovima tijela koje nije moguće oprati, a koja su inače obuhvaćena abdestom, treba učiniti mesh, a ako nije nikako moguće uzeti abdest, onda se može učiniti tejemum. U slučaju osobe s posebnim potrebama uzrokovanim mentalnim poteškoćama, ukoliko razumije značenje namaza i abdesta, učinit će to na način kako i koliko može, ako je potrebno uz asistiranje pomoćnika, na lahak način, bez pritiska da izvrši neki od abdeskih propisa na uobičajen način, ukoliko bi to uzrokovalo dodatnu teškoću.