Dozvoljenost istraživanja drugih religija

Kuran u mnogobrojnim svojim ajetima poziva čovjeka da razmišlja, istražuje i traga za istinama i zakonitostima po kojima se odvijaju procesi u kosmosu, ljudskom životu i povijesti. Zdrav razum i nepatvorena ljudska priroda (fitret) trebali bi dovesti čovjeka do istine o Stvoritelju univerzuma i Njegovim savršenim svojstvima te neophodnosti slanja Objave i Vjerovjesništva kao izraza Njegove neizmjerne milosti i dobrote. Komparativno izučavanje religija može izučavatelja dovesti do spoznaje ispravne vjere. Nema razloga da se taj put smatra spornim ili neispravnim. Bitno je da Vas je doveo do cilja, odnosno da ste došli do rezultata za koji držimo i vjerujemo da je jedino ispravan. Taj put je teži, neizvjesniji i rizičniji od naslijeđenog vjerovanja zbog različitih spoljašnjih i unutrašnjih faktora koji mogu destruktivno djelovati na tragaoca i odvesti ga u krivom smjeru, čijem se negativnom uticaju ne mogu oduprijeti svi tragaoci za istinom. Uvjerenje koje se stekne na taj način najčešće je čvršće i stabilnije od naslijeđenog vjerovanja, koje se po inerciji preuzima od roditelja i okoline. Treba imati na umu i to da se svaka vjerska istina i doktrina u koju je musliman dužan vjerovati ne može dokučiti samo razumskim putem te stoga i govorimo o vjerovanju čije doktrine moraju biti utemeljene u Objavi. Istine do kojih se dolazi zdravorazumskim razmišljanjem i nepatvorenom ljudskom prirodom – fitretom ne mogu biti u koliziji s istinama sadržanim u Objavi. Objavljene istine su kriterij ispravnosti i tačnosti rezultata do kojih razum dođe svojim traganjem za vječnim istinama. Allah za Kuran kaže da je "putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla". (El-Bekare, 185)