Određivanje nisaba za obaveznost kurbana
PITANJE
Zanima me koje je ispravno mišljenje i stav u vezi određivanja nisaba za kurban i da li se on danas drugačije određuje s obzirom na datu situaciju u kojoj živimo. Naime, u knjizi "Fikh-ul-ibadat", autor M. S. Serdarević, Sarajevo 1968, piše "Svakom imućnom i doraslom muslimanu kojem je dužnost davati sadekai-fitr vadžib mu je klati kurban za sebe na hadžinski Bajram (ako je mukim)." U islamskim informativnim novinama "Preporod", br. 1/795, 1. januar 2005 godine, piše "Svaki musliman i muslimanka koji u prva tri dana Kurban bajrama budu imali jedan nisab, tj. imovine bilo koje vrste čija vrijednost odgovara iznosu srebra od 641,5 grama, obavezni su, svako za sebe, zaklati kurban". S obzirom da je vrijednost iznosa srebra od 641,5 grama (oko 300 KM ) znatno veća od iznosa sadekai-fitra (od 10 do 20 KM), koje se pravilo trenutno primjenjuje u IZ BiH, tj. koliko iznosi nisab za kurban?
ODGOVOR
Nisab za obaveznost kurbana, prema propisu u našem mezhebu, jeste nisab za obaveznost zekjata i sadekatul-fitra (ne iznos sadekatul-fitra, kako navodite u svom pismu, već vrijednost nisaba za obaveznost sadekatul-fitra, a velika je razlika između ta dva pojma). Za propis o preporučljivosti kurbana može se uzeti vrijednost nisaba za srebro (641,5 grama), a ne vrijednost nisaba za zlato, jer bi se time praktički postigla saglasnost s drugim mišljenjem o ovom pitanju, prema kojem kurban treba žrtvovati osoba koja pred Kurban-bajram ima dovoljno novca (imovine), mimo svojih osnovnih potreba, kojim može kupiti kurbana, a to je otprilike iznos koji odgovara vrijednosti nisaba u srebru. Ovaj stav bi se mogao uzeti u smislu preporučljivosti (sunnet) žrtvovanja kurbana za osobu koja posjeduje ovaj iznos uoči Kurban-bajrama, što je stav većine mezheba, dok stav našeg mezheba o obaveznosti kurbana, treba vezati za posjedovanje vrijednosti nisaba za zlato (91,6 grama) kao i u slučaju obaveznosti zekata, što je zapravo granica između bogatstva i siromaštva u Šerijatu. Na taj način bi se približili stavovi u slučaju preporučljivosti kurbana, a istodobno bi se ispoštovao stav našeg mezheba o uvjetovanju obaveznosti kurbana posjedovanjem vrijednosti nisaba (za zlato), jer se obaveznost imovinskih ibadeta (zekat i sl.) u Šerijatu uglavnom uvjetuje posjedovanjem imovine čija vrijednost dostiže iznos nisaba za zlato, mimo osnovnih životnih potreba, kao neka vrsta granice između bogatstva i siromaštva u Šerijatu. Tako bi za preporučljivost (sunnet) kurbana osnova bila nisab za srebro, a za obaveznost kurbana nisab za zlato. Osoba koja posjeduje 300-400 maraka u ovom vremenu ne može se smatrati bogatom da bi se na temelju te kvalifikacije smatrala obaveznom izvršavati spomenute imovinske ibadete (prije svih zekata), uključujući i obavezu klanja kurbana. Ovdje se ne radi o upotrebi dva različita nisaba za jedan propis, već za dva različita propisa: preporučljivost i obaveznost. Naš mezheb uvjetuje obaveznost kurbana posjedovanjem nisaba, dok drugi mezhebi ne uvjetuju nisab, ali ovaj ibadet u osnovi ne tretiraju vadžibom (obaveznim), već sunnetom (preporučljivim). Za preporučljivost kurbana uvjetuje se posjedovanje imovine koja otprilike odgovara vrijednosti nisaba za srebro. Ovo razgraničenje između dva slučaja i dva propisa čini nam se razložnim, a njime se dodatno pojašnjava i precizira uvjet i opseg važenja svakog od njih. A Allah najbolje zna.