Žena član džematskog odbora

Ovo pitanje je interesantno iz više razloga. Ono nam otkriva proturiječnosti, predrasude i frustracije prisutne kod dobrog dijela muslimana, posebno u odnosu prema ženama i njihovoj ulozi u društvenom životu, konkretno u ovom slučaju u upravljanju aktivnostima džematskog odbora. Žena je punopravni član Islamske zajednice, učestvuje u svim aktivnostima džemata, dolazi u džamiju, klanja, daje dobrovoljne priloge, odgaja buduće članove IZ itd., pa zašto bi odjednom bio problem da bude izabrana u džematski odbor!? U pitanju je samo predrasuda o ulozi žene u savremenom društvu općenito pa i u Islamskoj zajednici, njenim organima i aktivnostima. Nema nikakve šerijatske niti administrativne zapreke da žena bude izabrana u džematski odbor. Ne samo da je to dozvoljeno, već je i preporučeno, pa i više od toga u ovom vremenu u kojemu je žena sve prisutnija i aktivnija u društvu uključujući i upravljačke organe. Žena ima u Saboru Islamske zajednice, u njenim obrazovno – odgojnim ustanovama i drugim tijelima i forumima. Sve su to pozitivni trendovi koje treba podržati i afirmirati. Mišljenja smo da bi u sve džematske odbore i druga tijela IZ trebalo uključiti određeni broj žena kako bi polovica džemata koju one predstavljaju bila adekvatno zastupljena i uključena u sve njegove aktivnosti. Naravno da se u svemu tome i žene i muškarci trebaju pridržavati islamskih pravnih i etičkih normi i pravila ponašanja u društvu i na poslu.

Drugi momenat u ovome pitanju koji izaziva našu pažnju jeste konstatacija da nije bilo dovoljno zainteresiranih muških kandidata za članstvo u džematskom odboru. Ova bi konstatacija zapravo trebala privući našu pažnju i zapitanost, posebno pažnju odgovornih u dotičnom džematu, a ne pitanje izbora žena u džematski odbor. Zašto muški članovi Zajednice nisu dovoljno zainteresirani i motivirani da odvoje dio svoga vremena i novca za učešće u aktivnostima džemata? Da li je u pitanju prevelika angažiranost na poslu, problemi međuljudskih odnosa u džematu, slabost imana ili nešto drugo? Znamo da su muškarci veoma angažirani na poslu i da moraju mnogo raditi kako bi osigurali izdržavanje sebe i svoje porodice. Rad za osiguranje fizičke egzistencije je farz (vjerska obaveza), ali se ne smiju zanemariti duhovne potrebe čovjeka koje mu osiguravaju unutrašnji mir i pravilno usmjerenje u životu. Ako su u pitanju problemi u međuljudskim odnosima u džematu, pa upravo to treba biti dodatni motiv za veći angažman i rad na rješavanju tih pitanja i problema. Povlačenje neće riješiti probleme, već ih možda samo odgoditi. Članovi džemata trebaju o tome otvoreno, iskreno i dobronamjerno razgovarati i pokušati iznaći najbolja rješenja. Preko džemata i njegovih aktivnosti ne treba prelamati vlastite interese, frustracije, komplekse... Interes džemata mora biti iznad vlastitih interesa, a onda će i Allah, dž.š., pomoći da se dođe do najboljih rješenja.