Plaćanje članarine u Islamskoj zajednici
PITANJE
U mome džematu (...MIZ Zenica) zahtijevaju da osoba počne plaćati članarinu onda kada napuni 18. godina bez obzira da li imala zaposlenje, bila oženjena ili ne, živjela kod roditelja ili ne...Ako si kojim slučajem propustio da se učlaniš sa navršenih 18 godina, onda moraš da platiš unazad 10 godina, ako imaš punih 28, ali i ako si navršio 50. Ovo mi djeluje jako nelogično. Zašto se od insana zahtjeva da plaća članarinu sa navršenih 18 godina? Nije li logičnije da se od njega traži da plaća članarinu kad se oženi i osnuje sopstvenu porodicu? Ja, lično, sam izrevoltiran ovim pravilom i ne želim da se učlanim na ovakav način u IZ. Mnogo je onih koji sa mnom dijele ovo mišljenje...s obzirom na ekonomsku situaciju koja vlada kod nas. Možete li išta učiniti kako bi se ovo pravilo promijenilo, a IZ samim tim ojačala, jer mnogo je mladih ljudi koji kad čuju da moraju platiti unazad par godina ako se žele učlaniti automatski odustaju i kažu: pa bolje mi je štedit pare i sačekat smrt, pa nek moji od zaostavštine plate sve.. jeftinije ću proći.
ODGOVOR
Članarina je od izuzetne, ako ne i presudne važnosti za normalno funkcionisanje džemata, džamije i svih džematskih aktivnosti. Pitanje održavanja džemata i džamije obuhvaćeno je, između ostalog, značenjem Poslanikovog a.s. hadisa "Ko se ne brine za stanje muslimana, on im i ne pripada". Zato je veoma važno da svaki punoljetan musliman/muslimanka bude aktivni član IZ s punim pravima i obavezama. Uređenje uslova, iznosa, načina plaćanja članarine u nadležnosti je lokalnih medžlisa Islamske zajednice, ili džemata (što je rjeđe). Osoba s napunjenih 18 godina stiče punu poslovnu sposobnost, pa je logično da osim prava ima i obaveza. Mlađe osobe koje su napunile 18 godina, a nemaju zaposlenje, trebaju razgovarati o svom statusu s džematskim odborom i nadležnima u medžlisu IZ. I meni se čini nelogičnim, pa i nepravednim zahtijevati članarinu od osobe koja ne radi, već je izdržava otac, koji plaća članarinu IZ, za period kada ta osoba nije uopće radila. Ali ako osoba radi, a ne plaća članarinu, onda je razumno i pravedno zahtijevati od nje izmirenje članarine za prethodni period, kada je bila zaposlena, a nije plaćala članarinu, onda kada zatraži neku uslugu IZ. Jer, infrastruktura IZ se održavala i finansirala članarinom drugih članova i u vremenu kada dotična osoba nije marila za izvršavanjem svojih obaveza. Nije moralno, nije islamski opravdano, koristiti infrastrukturu IZ (džamije, imamske usluge...), a ne učestvovati u njenom održavanju i finansiranju, naravno u situaciji kad osoba radi i ima zaposlenje, odnosno kada joj to imovinsko stanje omogućava. Pogrešna je logika " pa bolje mi je štedit pare i sačekat smrt, pa nek moji od zaostavštine plate sve.. jeftinije ću proći", jer odražava mentalitet nebrige za stanje i poslove džemata, mentalitet parazitskog odnosa prema džematu, njegovoj infrastrukturi i potrebama, koje neko mora održavati i štititi, a to sve ima svoju cijenu. Čast je i ponos, a onda i obaveza biti član džemata i izvršavati svoje obaveze, uključujući i članarinu. Sebično je i neodgovorno prebacivati to na teret nasljednika i zaostaštine. Kakva je to poruka nasljednicima i kako će se osjećati kada zatraže uslugu dženaze od imama i džemata i kada se suoče s činjenicom da njihov roditelj nije bio član i nije izmirivao svoje obaveze prema džematu? Naravno, sve ove primjedbe se odnose na osobu koja radi i kojoj imovinsko stanje omogućava izvršavanje spomenutih obaveza. Onaj ko je siromašan i nema sredstava, nije ni obavezan. Allah nikoga ne zadužuje preko njegovih mogućnosti, pa to ne može činiti ni džemat. Slažem se svama da ne bi trebalo zahtijevat izmirenje članarine za prethodni period ako osoba tih godina nije radila, ali ne i u slučaju ako je radila, jer ne bi bilo pošteno prema onima koji su cijelo vrijeme savjesno izvršavali svoje obaveze, a k tome moglo bi podstaći na neučlanjivanje koliko i na učlanjivanje, ako ne i više.