Zajednički zikr nakon namaza

Iako nam nije običaj minimizirati bilo koji propis utemeljen časnim Šerijatom, moramo istaći da je ovo pitanje drugorazredno u odnosu na farzove (jer je riječ o propisu iz kategorije sunneta), a da i ne spominjemo opće prioritete muslimana. Zajednički zikr poslije namaza je tradicija u Bosni, kao i u drugim zemljama gdje preovladava hanefijski mezheb, i nema razloga da se ta praksa, odnosno tradicija dovodi u pitanje i izaziva pometnja u džematu budući da je ovaj zikr po sebi sunnet i nema striktne zabrane od Poslanika, a.s. da se uči zajednički poslije klanjanja sunneta, mada je on prakticirao taj sunnet individualno poslije farza. Ne mislimo da je posebno važno hoće li se ovaj zikr učiti neposredno poslije farza ili nakon klanjanja sunneta, te otuda i nema potrebe da se mijenja naša viševjekovna tradicija zajedničkog učenja tesbiha poslije klanjanja sunneta. Oni koji insistiraju na drugačijoj praksi, posebno ako to čine napadno i provokativno, iritiraju naše obične džematlije, unose pometnju i nesigurnost u džemat te dovode u pitanje smisao obavljanja namaza u džematu. Džemat mora biti faktor spajanja, a ne razdvajanja muslimana. Ako neko svojim prisustvom i ponašanjem unosi smutnju i nered u džemat bolje je da i ne dolazi u njega. Nema opravdanja da se zarad sunneta čini haram, kao što to rade neki nesavjesni pojedinci u našim džamijama uznemiravajući svojim postupcima druge muslimane. Svi koji dolaze u naše džamije trebaju znati da su imami dužni prema Ustavu IZ klanjati po hanefijskom mezhebu i da oni tako postupaju, kao i ogromna većina naših muslimana, i neprihvatljivo je nametanje ili traženje pojedinaca da imam klanja po nekom drugom mezhebu. S druge strane, naši muslimani trebaju znati da postoji više pravnih škola (mezheba) koji se razlikuju u nekim manje važnim propisima namaza i ne bi im trebalo smetati ako neko klanja po drugom mezhebu pod uvjetom da i taj poštuje njihov mezheb i način klanjanja namaza kakav prakticiraju ovdje više stoljeća. Nema nijedne zemlje na svijetu u kojoj žive samo sljedbenici jednog mezheba. Otuda je važno razvijati duh tolerancije, razumijevanja i uvažavanja među sljedbenicima različitih mezheba, jer, konačno, svi oni pripadaju jednom ummetu.