Nijet kod sadake

Većina islamskih pravnika smatra da kod udjeljivanja sadake osoba treba imati ispravan nijet (namjeru), kako bi zaslužila Allahovu nagradu, jer udjeljivanje sadake spada u dobročino djelo (kurba), kod kojeg se za valjanost uvjetuje postojanje namjere (nijeta). Dokaz za ovakav stav su riječi Allahova Poslanika, a.s.: Doista se djela vrednuju prema namjerama. (Muttefekun 'alejh)

Hanefijski učenjak Ibn Abidin pravi razliku između triju termina, koji su kod drugih islamskih pravnika gotovo sinonimni, a to su: pokornost (ṭā'at), dobročino djelo (kurba) i obred ('ibādet). Po njemu, pokornost je postupak za koji se dobiva nagrada, bez obzira na to da li se imala namjera (nijet) i bez obzira na to da li se spoznao Onaj u ime Koga se nešto čini. Dobročino djelo (kurba) jeste djelo za koje se dobiva nagrada nakon što se spozna u ime koga se ono čini i nije uvjet postojanje nijeta (namjere), a obred ('ibādet) jesu postupci za koje se dobiva nagrada uz postojanje namjere (nijeta). (Više v.: Ibn Abidin, Reddul-muhtar, 1/106)

Shodno tome, pod pokornost (ṭā'at), kod koje se ne uvjetuje postojanje namjere (nijeta) za sticanje nagrade, ubrajaju se postupci i djela kojima se ispunjavaju potrebe ljudi i olakšava njihova svakodnevnica, a na njihovo vršenje čovjeka podstiču njegovi moralni kvaliteti ili lijepe navike. U ovu vrstu postupaka spada i sadaka, jer se njome olakšava život siromaha. O postojanju ove vrste pokornosti govori hadis koji bilježe Et-Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed od Džabira, r.a., u kojem je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Allah je oprostio čovjeku koji je bio prije vas. Bio je lahak pri prodaji, i lahak pri kupovini i lahak kada bi tražio povrat (naplatu) duga.