Status dužnika koji nije na vrijeme vratio dug
PITANJE
Čovjek musliman je posudio novac od drugog, (koji je također Bošnjak ali koji ne prakticira vjeru). Vremenom je dužnik zaboravio da je dužan, a onaj od kojeg je posudio nije ga napominjao. Kada se sjetio i htio mu vratiti, ovaj neće da prihvati vraćanje duga iz revolta i ljutnje što je bio nemaran i nije mu ranije vratio. Dužnik sada nudi i više od iznosa ali ovaj to ne želi prihvatiti. Šta dužnik da radi sada? I kakav je status ovog novca kod njega, da li će ga podijeliti u sadaku ili ...?
ODGOVOR
Najduži ajet u Kuranu jeste onaj o dugu (ajetud-dejn) koji se nalazi u najdužoj suri u Kuranu (El-Bekara, 282). U ovom ajetu Allah dž.š. naređuje vjernicima da međusobna dugovanja zapišu: "O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenoga roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše i neka se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga je poučio; neka on piše, a dužnik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ništa od toga. A ako je dužnik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju u pero kazivati, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno... I neka vam ne bude mrsko da ga utanačite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vraćanja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja jače, i da ne sumnjate - bolje...". U ovom ajetu su utanačeni važni propisi o dugu, među njima i preporuka u formi naredbe da se dug zapiše pred svjedocima ne samo zbog problema negiranja duga, nego i zbog mogućnosti zaborava, kao u navedenom slučaju. Dužnik je dužan da misli na svoj dug i nastoji da ga vrati do dogovorenog roka, a ako je rok otvoren, onda čim prije mogne. Ako je povjerilac poznat, dužnik se može osloboditi duga samo na jedan od dva načina: vraćanjem duga ili povjeriočevim oprostom. U konkretnom slučaju dužnik je obavezan pojasniti, lično ili preko posrednika, razloge kašnjenja s vraćanjem duga te zataržiti halal i vratiti dug. Ukoliko povjerioc odbije prihvatiti vraćeni novac, ali ga ne halali, dužnik ga treba rezervisati i sačuvati dok se situacija ne razjasni. Ako u međuvremenu umre, dug treba uručiti njegovim nasljednicima. U svakom slučaju treba raditi na njihovom izmirenju i postizanju nagodbe. "...a nagodba je najbolje rješenje..." - kaže Allah dž.š. u Kur'anu. Nagodba ne može sadržavati zahtjev za kamatom ili nekom protuuslugom, ali dužnik, uz vraćanje duga, može dobrovoljno ponuditi neku hediju kao neki vid obeštećenja. Ako se dug i pored svih pokušaja ne uspije vratiti, onda preostaje zadnja solucija, a to je da se podijeli u dobrotvorne svrhe.