Kritički osvrt na javne osobe

Dozvoljen je, a katkada poželjan ili čak obligatan, javni kritički osvrt na političare, imame, profesore i druge javne radnike, ali uz određene uvjete od kojih ću spomenuti neke:

Da je kritičar siguran da je dotična osoba učinila ono što joj pripisuje; da je siguran da je djelo za koju optužuje osobu šeriatski zabranjeno ili pokuđeno - grijeh;da nije moguće efikasno na diskretan način ukazati na grješku; da pretegne mišljenje da javna kritika neće izazvati smutnju, nered i veću štetu za zajednicu od potencijalne koristi od ukazivanja na grješku. U protivnom, takva bi se kritika mogla okvalificirati kao ogovaranje ili sijanje smutnje. Uzvišeni Allah kaže: O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete. (El-Hudžurat, 6.) O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! (El-Hudžurat, 12.)