Korištenje lešine

Prema propisima hanefijskog mezheba dlaka životinja čije meso je dozvoljeno jesti je čista, svejedno da li je riječ o dlaci sa žive ili mrtve životinje. Isti tretman imaju dlaka, vuna, perje, rogovi, papci i svi dijelovi čijim odsijecanjem životinja ne osjeća bol. Također, po propisima hanefijskog mezheba isti tretman imaju i kosti. Spomenuti dijelovi životinje u sebi nemaju krvi, a sve ono u čemu nema krvi je čisto, jer nečistoća lešine nije zbog nje same, nego zbog krvi u njoj. (El-Kasani, Bedai'us-sanai'. 1/200, El-Kal'adži, El-Mevsu'a el-fikhijja el-mujessera, 2/1160)

Ibn Abbas, r.a., je rekao: Allahov Poslanik, a.s., je zabranio od krepane životinje samo njeno meso, a kožu, dlaku i vunu nije." (Ed-Darekutni)

Jedan od dokaza na koji se pozivaju hanefijski pravnici jeste i 80. ajet sure En-Nahl u kojem se kaže: Allah vam daje da u kućama svojim stanujete i daje vam od koža stoke šatore koje lahko nosite kad na put idete i kad konačite, a od vune njihove i dlake njihove i kostrijeti njihove prostriku i korisne stvari, sve dok se ne istroše." U spomenutom ajetu Uzvišeni Allah navodi kao Njegovu blagodat ljudima korištenje vune, dlake i kostrijeti životinja, ne praveći razliku između uginulih i zaklanih životinja, tj. nije spomenuto da se spomenuti materijali mogu koristiti samo od žive ili šerijatski zaklane životinje. Koža uginule životinje štavljenjem postaje čistom na osnovu hadisa: Kada se uštavi, koža postaje čistom." (Muslim). Hadis ukazuje na to da je ona prije štavljenja nečista, u suprotnom, bilo bi suvišno spominjati propis koji se navodi u njemu.(Više v: Tuhmaz, Hanefijski fikh, 1/57-61., Halebi, Multekal-ebhur, 1/26, El-Mevsili, El-Ihtijar li tealil el-muhtar, 1/16)