Druženje sa homoseksualnim osobama
PITANJE
Da li je dozvoljeno muslimanu da se druži sa osobama koje su homoseksualne?
Da li je dozvoljeno muslimanu da se druži sa osobama koje opravdavaju homoseksualnost, tj. smatraju to normalnom pojavom?
Često ulazim sa svojim kolegama u raspravu po pitanju tretiranja ljudi koji klanjaju a za koje se zna da su skloni homoseksualizmu. Odlučili smo da vas upitamo za odgovor jer ne želimo ni o kome da se ogriješimo, a, inšallah, vi nam možete dati najkompetentniji
odgovor, da li se takvi ljudi, znači ljudi koji klanjaju a skloni su tom velikom haramu, homoseksualizmu, mogu nazivati nevjernicima ako svjesno čine taj grijeh?
U mom džematu u Sarajevu pojavio se problem kada smo saznali da je jedan naš džematlija sklon jednom teškom grijehu zbog kojeg je Allah uništio cijeli jedan narod. Naime sumnjali smo po ponošanju a kasnije i saznali da je sklon homoseksualizmu, što je i sam priznao jednom bratu sa kojim je vjerovatno pokušao da stupi u odnos. Saznavši za to svi smo bili ogorčeni ali mu nikad nismo to htjeli spomenuti i krijemo od njega da za to znamo iz razloga što ne znamo kako da se odnosimo prema njemu. Taj brat je pričao sa njim i rekao mu da je to što hoće veliki grijeh, na što mu je isti odgovorio da to i on zna ali da nije neoprostiv i da je proklet i onaj koji pije alkohol a zna da je grijeh i da Allah nije uništio Lutov, a.s., narod samo zbog ovog grijeha, nego zato što taj narod nije htio da vjeruje u Allaha, te da melek bježi od čovjeka kad počini bilo koji veliki grijeh a ne samo taj. Molim vas u ime Allaha da nam date odgovor kako da postupimo sa tim čovjekom jer je on na namazu i u safu sa nama, šta da mu kažemo ako budemo razgovarali sa njim, kako da mu se obratimo, kojim riječima i argumentima na njegove bezstidne argumente.
Imam 17 godina. Čvrsto sam vjerovao u Allaha, dž.š., i strogo se pridržavao Njegovih zakona. Ali, uvijek sam u sebi nosio nešto, neki teret, neku klicu na srcu koja mi nije dala mira i nije mi dopuštala da se potpuno predam Allahu, dž.š. Uvijek sam osjećao da me privlače muškarci. Znam kakav je stav islama o homosexsualizmu. Baš zbog toga, ja sam to uvijek potiskivao, pokušavao zaboraviti, nadao se da će proći. Osjećao sam se predivno dok sam odlazio na namaz, zahvaljivao Bogu na svakom koraku, međutim, čitav moj život se preokrenuo kada sam, nakon svih upozorenja samom sebi i straha od Allahove, dž.š., kazne, počeo biti s muškarcima. Nešto se prelomilo u meni, a ja nisam ni osjećao, nisam bio svjestan šta radim i do čega će to dovesti. I dok sam bio s muškarcima u srcu sam osjećao da grijesim, bilo me strah, ali nisam imao snage da se povratim vjeri. Osjećao sam prazninu u srcu.
Nakon određenog vremena, i kada sam vidio da mi Allahova, dž.š., prisutnost u srcu i u duši i pokornost samo Njemu nedostaju, ja sam prekinuo i vratio se duhu islama. To je trajalo neko vrijeme dok ponovno nisam osjetio ogromnu želju da ponovno učinim ono što sam i prije učinio, tako da sam se vratio grijehu. Lagao sam porodicu, prijatelje, bio sam dvoličan.
Nevjerovatno, ali nešto u meni je ponovno govorilo da sam jako zalutao i da se moram vratiti vjeri i pokornosti Stvoritelju i opet sam se vratio. Rekao sam sebi da to više nikada neću uraditi. Čak sam i Allahu, dž.š., obećao i zakleo se.
Uz sve moje pokušaje da se izborim sa šejtanom i prestanem misliti na grijeh, ja sam to ponovno uradio. I, kao i prošlog puta, pokajao sam se. Sad me strah da to ne uradim ponovno. Strah me Allahove, dž.š., kazne. Lagao sam, pretvarao se, lagao roditelje (koji još uvijek ne znaju za moje stanje). Ne mogu to više činiti, želim se popraviti, promijeniti, ali strah me da to ponovno ne bukne u meni. Želio bih da nisam gay, želio bih da imam i ženu i djecu, ali ne bi bilo fer prema njima da ih čitav život lažem i, kakav bi nam bio brak.
Utječem se Allahu, dž.š., da me zaštiti. Stalno to radim i nikada ne mogu sebi da vjerujem da sam, doista, došao do takvog grijeha, da sam tako nisko pao. Ne mogu da vjerujem da sam nekoć mislio samo na Allaha, dž.š., i molio za oprost, a sada sam u tolikom grijehu da se ježim sam sebi.
Primite ovo s razumijevanjem i pomozite mi, ako možete. Dajte mi koji savjet (ako ga imate) koji će mi pomoći da prevaziđem ovu krizu. Dugo sam razmišljao da li da Vam pišem. Bio sam nesiguran i nisam znao da li mi možete pomoći. U očajnom sam stanju i Vi ste mi bili jedina nada. Ako znate nekoga ko mi može pomoći, bio bih Vam zahvalan da mi kažete. Samo, uzmite u obzir da sam maloljetan i da moji roditelji ne znaju za ovo. Ne želim im nikada reći. Suviše me stid da to ikome u oči kažem.
Nedavno sam putem interneta upoznala osobu iz strane zemlje s ciljem boljeg upoznavanja te zemlje i komunikacije s nekim odatle. Ispostavilo se da je ta osoba homoseksualac. Da li je grijeh da komuniciram s tom osobom tj. da s njom razmijenjujem mišljenja i slično, koja su vezana za gore navedeno?
Ja sam oženjen i imam djecu, nisam homoseksualan ili nastran! U toku jedne "diskusije" nisam znao tačne podatke, pa bih imao dva pitanja: kao prvo, u kojoj suri se spominje zabrana homoseksualnosti i kakvo je tumačenje te sure?
Da li se u "Bibliji" spominje zabrana homoseksualnosti (i gdje)?
ODGOVOR
Homoseksualizam je veliki grijeh zbog kojega je uništen Lutov a.s. narod, pa je druženje sa osobom koja ima takvu seksualnu sklonost poput druženja sa osobama koje čine veliki grijeh. Dakle, to nije dozvoljeno osim ako je cilj druženja da se takve osobe pokušaju odvratiti od te pogubne nastranosti. Takvim osobama je zabranjeno dolaziti i u džamiju, sve dok ne napuste taj veliki grijeh i pokaju se, budući da ne mogu stati u saf ni sa muškarcima, jer gaje pohotu prema njima, a ni sa ženama, jer su drugog pola. Isti propis važi i za istospolno orijentirane žene.
Opravdavanje homoseksualizma je opravdavanje velikog grijeha, pa se i ono tretira velikim grijehom. Osoba koja opravdava taj pogubni i gnusni grijeh nije dobronamjerna prema homoseksualcima jer, umjesto da ih odvraća od propasti, gura ih, ili ostavlja da srljaju u propast. Zato ni takve osobe, kao ni one koje opravdavaju, ne zaslužuju da se musliman koji drži do svoje vjere druži sa njima, osim ako je cilj druženja da se te osobe odvrate od podržavanja ponašanja koje predstavlja očiti grijeh i propast.
Može se desiti da dođe ili dolazi u džamiju na namaz osoba sklona spomenutom grijehu, kao što se dešava da u džamiju na namaz dođe osoba sklona alkoholu, zinaluku, krađi, psovki, svađi, ili nekom drugom velikom ili malom grijehu.
Osoba koja vjeruje i priznaje da je homoseksualizam veliki grijeh, kao što je i blud veliki grijeh, a ipak ga pod uticajem šejtanskog zavođenja čini, smatra se muslimanom, velikim griješnikom koji sigurno ide u propast, ako se ne pokaje zbog tog gnusnog grijeha, bez obzira na njegov namaz i ostala dobra djela. Uzvišeni Allah prašta ili kažnjava za počinjene grijehe. Osoba sklona tome grijehu mora uložiti sav mogući napor i trud da se oslobodi toga velikog grijeha, a dobra djela, posebno namaz i ostali ibadeti bit će mu od koristi u tome.
Osoba koja ne osuđuje taj grijeh, već ga smatra dozvoljenim, čini ga konstantno, bez griže savjesti, smatrajući ga normalnom pojavom ili ga propagira među drugima, smatra se nevjernikom, budući da smatra dozvoljenim ono što je kao zabranjeno i razvratno djelo općepoznato u vjeri.
Dakle, samo činjenje grijeha ne izvodi iz vjere, ukoliko osoba vjeruje da je to grijeh, ali ako ne vjeruje da je kategorički haram haram, izlazi iz vjere makar ga i ne činio. Homoseksualizam je kategorički haram, kao i sve druge vrste vanbračnih intimnih odnosa i razvratnih djela.
Ako opravdava i brani taj grijeh, savjetujemo vam da ne komunicirate s njim, dajte mu do znanja da ga prezirete zbog toga, da je za vas neprihvatljiv kao takav sve dok se ne pokaje ili napusti vaš džemat. Naravno, u svemu tome treba biti oprezan i uljudan, i ne povoditi se za rekla-kazala i za neopravdanim sumnjičenjima. U svakom slučaju ne treba dozvoliti da se to zlo širi u džematu.
Ako vjeruješ u Allaha i Sudnji dan i bojiš Ga se, kao što kažeš, okani se toga velikog grijeha i ne pomišljaj na njega, a kamoli da mu se vratiš. Sumnjam da si se strogo pridržavao Allahovih zakona, kao što kažeš. Da si bio takav Allah bi te sačuvao od tog iskušenja i belaja. Taj grijeh se jednostavno mora zauvijek ostaviti i nikakve priče o njemu više ne treba. Sve je potpuno jasno oko toga, dileme nema. Ako želiš dobro sebi i drugima, okani se toga. Mnogi imaju sklonosti ka alkoholu, neki ka zinaluku, ali svima njima kažemo da se apsolutno klone tih grijeha bez obzira na njihovu želju i sklonost. Haram je haram bio neko njemu sklon ili ne. Protiv strasti i šejtanskog zavođenja mora se boriti vlastitim naporom i samoprijegorom.
Pisma poput tvoga su tipična i pojavljuju se s vremena na vrijema, te otuda sumnjam u iskrene namjere autora. U svakom slučaju, neka Uzvišeni uputi sve zabludjele i zalutale na pravi put.
Savjetujemo Vam da prekinete komunikaciju s tom osobom. Veći grijeh od samog činjenja nekog grijeha jeste smatrati da je odnosni grijeh normalan i nešto zbog čega se ne treba stidjeti i što ne treba kriti. Osoba u spomenutom slučaju je primjer takvog odnosa. Općenito, Bog zna ko se krije iza tih imena, fotografija i ideja koje se plasiraju putem interneta. U svakom slučaju, bolje je biti oprezan nego se poslije kajati.
U više kur'anskih sura se jasno i eksplicite homoseksualizam označava kao "fahiša" - grijeh i razvrat (sura El-E'araf, 80. ajet, En-Neml, 54. ajet, El-'Ankebut, 28. ajet). U suri El-E'araf, 33. ajet izrčito se kaže da je Uzvišeni zabranio sve vidove "fahiše" - razvrata: "Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i tajni..." Zabrana približavanja svim oblicima "fahiše" - razvrata spominje se i u suri El-En'am, 151. ajet. Nesporna je kur'anska zabrana homoseksualizma i svih oblika razvrata i bluda. O tome nema nikakve sumnje ni dileme kod svih islamskih učenjaka.
Kada je riječ o Bibliji, možete pogledati pasuse koji govore o Lutovom (Lotovom) narodu i kazni koja ih je stigla upravo zbog spomenutog grijeha.