Da li je pomoć siromašnima preća od dobrovoljnog hadždža i umre

Posjećivanje Kabe i Mesdžidul-harama u Mekki radi obavljanja hadžskih i umranskih obreda, klanjanja namaza, obavljanja itikafa i drugih ibadeta u njemu, postupajući po dovi Ibrahima a.s.: ...zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima". (Ibrahim, 37) jedna je od važnih intencija islama. Na važnost ovog posjećivanja i ibadeta koji se čine na tom svetom mjestu ukazuju i neki hadisi, poput hadisi-kudsije, kojeg prenosi Ebu Seid el-Hudri, a u kojem se navodi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: Uzvišeni Allah je rekao: Doista je uskraćen čovjek (za nagradu) kome sam dao zdravlje i opskrbu, a ne dođe Mi (Mome Hramu) u posjetu i nakon što prođe pet godina". (Bejheki i Ibn Hibban u svome Sahihu) Budući da danas veliki broj muslimana stalno posjećuje ova mjesta, obavljajući hadždž i umru, kao obavezne ili dobrovoljne ibadete, može se reći da je cilj zbog koga je propisana posjeta ovim mjestima ostvaren. Zato učestalo dobrovoljno obavljanje hadždža i umre u ovom vremenu, zbog oduzimanja prilike drugima da obave ove obaveze, te uzrokovanja gužve i tjeskobe u mjestima gdje se obavljaju obredi, nije mendub. Također, višestruko obavljanje hadždža i umre nije u skladu sa fikhom prioriteta, budući da ima važnijih, prečih i hitnijih projekata u koje bi muslimani trebali žrtvovati dio svoje imovine i za šta bi imali veći sevap, kao što je izgradnja i obnova džamija u povratničkim i drugim mjestima, pomoć povratnicima za održivi povratak, stipendiranje siromašnih učenika i studenata, jačanje islamskih institucija i ustanova, itd. Pomoć gladnom insanu je veća obaveza od dobrovoljnog hadždža i umre. Poslanik a.s. kaže: Nije vjernik ko zanoći sit, a zna da mu je komšija gladan".