Kremiranje i ukop oca ateiste
PITANJE
U današnjim modernim vremenima, sve je češća pojava da ljudi, za života, izraze želju da budu kremirani nakon njihove smrti, dakle, da ne budu sahranjeni po tradiciji bilo koje monoteističke religije. Kako se musliman treba postaviti kada mu roditelj, koji se za života deklarirao kao ateista, izrazi želju da bude kremiran, a ne ukopan prema islamskim propisima? Ja jesam musliman, ali moj roditelj nije. Šta mi je činiti: izvršiti roditeljevu posljednju želju, ili prema vlastitom opredjeljenju izvršiti ukop roditelje prema islamskim običajima? Još me zanima kakav stav bi trebao zauzeti efendija, ako je i sam, osobno, upoznat sa željom umrlog?
ODGOVOR
Prema roditeljima se treba lijepo i uljudno ponašati i odnositi čak i kada oni nisu muslimani. Uzvišeni u Kur'anu kaže: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: Uh! - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. (El-Isra', 23) U suri Lukman, 15. ajet, o odnosu prema roditeljima nemuslimanima, Uzvišeni kaže: A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća. U velikodušan i lijep odnos prema roditelju nemuslimanu spada i nastojanje da se na prikladan način pokuša uvjeriti u ispravnost islamskog vjerovanja, jer svaki drugi put vodi u džehennem. Ukoliko ostane pri svome uvjerenju, npr. ateističkom kao u slučaju Vašega oca, i izrazi želju da poslije smrti bude kremiran, nema smetnje da mu ispunite tu želju. Ako umre kao deklarirani nevjernik (ateista), Vi ga, i kada biste se opredijelili za tu opciju, nemate pravo ukopati prema muslimanskim običajima, niti ga ukopati u muslimansko mezarje, budući da se ti propisi primjenjuju na muslimane, a ne na nemuslimane. Efendija, kao i svaki musliman, može samo izraziti žaljenje što jedna osoba umire bez din-i imana, što se sahranjuje prema vjerskom običaju hindusa, može Vam osobno izraziti riječi sućuti, te prisustvovati sahrani privatno, a nikako službeno. Štaviše, kao jedan vid osude takve odluke, imam treba izbjeći prisustvo takvoj sahrani i privatno. Jer, imam je imam i kada se pojavi privatno na nekoj ceremoniji. Vi se ne biste trebali ljutiti na njega zbog toga.