Klanjanje dženaze umrlom od predoziranja

Nažalost, sve je više ovakvih tragičnih sudbina i naprasno okončanih mladih života. To je svojevrsni danak koji ljudsko društvo plaća modernoj hedonističkoj civilizaciji i kulturi življenja koja u biti ne želi niti priznaje bilo kakva ograničenja, zabrane i pravila ponašanja posebno ne ona koja promovira i nalaže vjera. Teške posljedice takvoga odnosa ljudi će osjetiti i na ovome svijetu, a o onome Drugom da i ne govorimo. Svakodnevno smo svjedoci tih posljedica. "Zbog onog što ljudi rade - kaže Uzvišeni - pojavio se nered i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili." (Er-Rum, 41). Nažalost, za neke popravnoga nema, ali slučaj kao što je ovaj spomenut u pitanju može i treba poslužiti drugima kao pouka i opomena. Roditelji i društvo su odgovorni za kreiranje općeg duhovnog ambijenta koji pogoduje širenju narkomanije ili joj sužava prostor. Roditelji i društvo često nisu svjesni svoga dijela odgovornosti pa svu krivicu svaljuju na narkomane. Islam strogo zabranjuje konzumiranje droge zato što ono ugrožava direktno ili indirektno gotovo sve temeljne vrijednosti i dobra čija zaštita i očuvanje spada u osnovne intencije šeriata (el-meqasid ed-darurijje): ugrožava život, vjeru, razum, potomstvo i imovinu. Stoga je narkomanija jedan od najtežih i najopasnijih grijehova i zala čije posljedice uveliko prevazilaze okvire individualnih sudbina konzumenata.

Iako je konzumiranje droge veliki grijeh (haram), on ne izvodi počinioca iz vjere, tako da se osoba, koja je u osnovi musliman, a umre usljed predoziranja drogom, ne tretira zbog te činjenice nemuslimanom. Shodno tome, takvoj osobi se klanja dženaza čak i pod pretpostavkom da je namjeravala izvršiti samoubistvo predoziranjem droge, što je inače teško dokazati budući da se u predmetnom slučaju na osnovu samoga ishoda ne može izvući definitivan zaključak o krajnjoj namjeri počinioca. No, bez obzira na namjeru takvoj osobi treba klanjati dženazu i obaviti ukop prema propisima islama.