Muslim | 1125
HADIS
Prenosi se od Aiše, r.a., da je kazala:
Kurejšije su u džahilijjetu postile Dan Ašure, pa ga je i Poslanik, s.a.v.s., postio. Kada je učinio hidžru u Medinu, također ga je postio i naredio da se posti. Nakon što je propisan ramazan, rekao je: Ko hoće, neka posti, a anede, neka ne posti taj dan. (Muslim 1125)[1]
ARAPSKI
عَنْ عَائِشَةَ، - رضى الله عنها - قَالَتْ كَانَتْ قُرَيْشٌ تَصُومُ عَاشُورَاءَ فِي الْجَاهِلِيَّةِ وَكَانَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يَصُومُهُ فَلَمَّا هَاجَرَ إِلَى الْمَدِينَةِ صَامَهُ وَأَمَرَ بِصِيَامِهِ فَلَمَّا فُرِضَ شَهْرُ رَمَضَانَ قَالَ " مَنْ شَاءَ صَامَهُ وَمَنْ شَاءَ تَرَكَهُ " .
[1] Brojni su hadisi koji ističu značaj posta u mjesecu muharremu, posebno njegovih prvih deset dana, a posebno Dana 'Ašure, odnosno, desetog dana ovog mjeseca. U predanjima se napominje da je post Dana 'Ašure, prije nego je propisan ramazanski post, bio obaveza za muslimane.
Nakon propisivanja ramazanskog posta, druge godine nakon Hidžre, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prepustio ljudima da sami odluče hoće li ili neće postiti taj dan.
To je mišljenje imama Ebu Hanife, dok šafije navode dva mišljenja, prema najpoznatijem njihovom mišljenju, post Dana 'Ašure bio je sunnet i nikada nije bio obavezan, već pritvrđen. Nakon propisivanja ramazana, ostao je samo sunnet bez pritvrde. Dok je drugo mišljenje šafija isto kao i mišljenje Ebu Hanife, da je post toga dana bio vadžib.