Muslim | 1031

Fuad Sedić kaže: Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas obavještava o tegobama Sudnjega dana kada ljudi budu stajali pred Gospodarom svjetova. Sunce će se toga dana približiti i njegova toplota će se povećati pa će se ljudi znojiti, a toga dana neće biti drugog hlada osim hlada ispod Allahovog Arša. Allah, dž.š., će toga dana u Svoj hlad uvesti sedam vrsta ljudi ili žena, a to su:

1. Pravedan vladar – emir , vođa, upravitelj i slično ili svako ko bude zadužen za nešto od muslimanskih stvari pa u tome bude pravedan. Najljepši opis pravednog vladara je da je to onaj koji slijedi Allahove naredbe stavljajući svaku stvar na njeno mjesto, ne idući ni u jednu krajnost. Zato je ovaj hadis počeo spominjanjem pravednog vladara zbog velike važnosti i brojnih koristi za muslimane. U drugom hadisu, Poslanik, s.a.v.s., kaže:

“Najdraži čovjek Allahu, dž.š., na Sudnjem danu i najbliže mjesto do Njega će imati pravedni vladar.” (Tirmizi)

2. Mladić odrastao u pokornosti Allahu, dž.š. – tj.odrastao u privrženosti ibadetu, ustrajao u njemu i na tome ostao “sve dok ga smrt nije zadesila”, kao što to stoji u drugom predanju, koje prenosi Selman u istom kontekstu: “Mladić koji je potrošio mladost i aktivnost u ibadetu Allahu Uzvišenom,” -kako je pojasnio Hafiz Ibn Hadžer.

Ovdje je posebno spomenut mladić, jer se obično smatra da kod njega prevladava strast i da je izražena u slijeđenju hirova (strasti) nego kod zrelog čovjeka. Zaista je mladićeva pokornost Allahu u godinama mladosti jača i sigurnija za vjeru i bliža bogobojaznosti.

3. Čovjek čije srce je vezano za džamiju – tj. čovjek jakom ljubavlju privržen džamiji, odnosno klanjanju u džematu. To ne znači njegov neprestani boravak u njoj. Dokaz za to se nalazi u Malikovom rivajetu gdje se kaže da je njegovo srce vezano za džamiju od kada iziđe iz nje pa sve dok se ne vrati na slijedeći namaz.

U drugom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže:

“Kada vidite čovjeka da redovno posvećuje mesdžide, posvjedočite da je musliman. Kaže Uzvišeni Allah u Kur’anu: Allahove džamije grade samo oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju.” ( Et-Tevbe,18.) ^{Ibn Madže}

4. Dva čovjeka koja se vole u ime Allaha, na tome se sastaju i rastaju. Uzrok njihovog sastajanja je ljubav u ime Allaha i ustrajnost na tome sve dok ne odu s mjesta sastanka i rastaju se iskreni u toj ljubavi.

Drugo značenje ovog hadisa je da se njih dvojica vole u ime Allaha, ali ako jedan bude ustrajavao u grijesima, drugi se rastaje od njega u ime Allaha – bez obzira što ga je mnogo volio – jer mu je Allahov hatar draži od bilo čijeg.

U ovom hadisu imamo podsticaj na međusobnu ljubav u ime Allaha, jer je voljeti onoga ko to zaslužuje i mrziti onoga ko to zaslužuje u ime Allaha, sastavni dio imana.

5. Čovjek kojeg pozove ugledna žena na blud, pa kaže da se boji Allaha, podrazumijeva čovjeka koga je pozvala ugledna žena i ponudila mu se, a on se sustegao i rekao: “Ja se, doista, bojim Allaha, Gospodara svjetova!” Allah će mu, za uzvrat, dati da bude u Njegovom hladu kada ne bude drugog hlada, jer strpiti se na poziv tako opisane žene stvarno je teško i za to je potreban veliki iman u srcu. On se strpio i sustegao samo radi Allaha, mada se do takve žene vrlo teško dolazi, to je veliki izazov.
6. Čovjek koji daje sadaku tako da mu lijeva ruka ne zna šta udjeljuje desna. U ovom hadisu je opisana vrijednost tajne sadake. Učenjaci kažu da je sadaka dobročinstvo, a njeno prikazivanje je bolje, jer je bliže iskrenosti i daleko od toga da bi nas neko vidio. Što se tiče propisanog zekata, njegovo javno davanje je bolje, kao što je bolje javno obavljati fard-namaze u džamiji. Dakle, javno obavljanje fardova je bolje, dok je nafile bolje obavljati u tajnosti, kao što kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.,:

„Zaista je najbolji onaj namaz kojeg čovjek obavlja u kući, osim fard-namaza.“ (Buharija)

7. Čovjek koji se sjeti i spomene Allaha u samoći, pa mu zbog toga oči zasuze – tj, iz strahopoštovanja i ljubavi prema Gospodaru. Želi se reći da on spomene Allaha u samoći, čist od okretanja nekom drugom. Veliki su fadileti (koristi) plača iz straha i pokornosti prema Allahu i potpune iskrenosti u tome. Da nije iskrenosti, ko bi inače zaplakao u samoći. Allahov Poslanik, s.a.v.s, u drugom hadisu kaže:

„Ko se sjeti Allaha, pa mu oči toliko zasuze da počnu padati nazemlju, a sve iz straha prema Allahu, dž.š., taj neće biti kažnjen na Sudnjem danu.“ (Hakim od Enesa, r.a)

Poruke ovog hadisa

• Spominjanje ljudi u ovom hadisu ne podrazumjeva da će na Sudnjem danu Allah, dž.š., u Svoj hlad uvesti samo muškarce nego i ljude i žene koji to zasluže;
• Podsjećanje na strahote Sudnjeg dana je opomena da se pripremamo za njega;
• Vrijednost trajne sadake i pokornost Allahu, dž.š. je velika;
• Desnom rukom treba dijeliti sadaku i raditi brojne lijepe poslove, jer je to od islamskog bontona.

Komentarišući ovaj dio hadisa, Ibn Ḥaǧar kaže: „Namjera Poslanika, s.a.v.s., bila je da na hiperboličan način ukaže na intenzitet potajnog udjeljivanja. Naime, čovjek treba prikrivati ono što udjeljuje u tolikoj mjeri da ljevica, bez obzira što je toliko blizu desnici i što je od nje nerazdvojna, pod pretpostavkom da može znati, ne zna da je desnica udijelila (Inna al-maqṣūd minhu al-mubālaga fī ihfāʼ aṣ-ṣadaqa, bi-ḥaytu inna šimālahū maʻa qurbihā min yamīnihī wa talāzumihimā, law taṣawwara annahā taʻlamu, lamā ʻalimat mā faʻalat al-yamīn).“[1] Slično tumačenje daju i Al-ʻAynī[2] i Al-Qasṭalānī.[3]

[1] Ibn Ḥaǧar al-ʻAsqalānī (1407/1986). Fatḥ Al-Bārī bi-šarḥ „Ṣaḥīḥ Al-Buhārī“. Stručna obrada: Muḥammad Fuād ʻAbdulbāqī i dr. Trinaest tomova. Kairo: Dār ar-rayān, tom II, str. 172.

[2] Badruddīn al-ʻAynī (bez godine izdanja). ʻUmda al-qārī bi-šarḥ „Ṣaḥīḥ Al-Buhārī“. Dvadeset pet tomova. Bejrut: Dār al-fikr, tom V, str. 179.

[3] Šihābuddīn al-Qasṭalānī (1323 po H.). Iršād as-sārī li-šarḥ „Ṣaḥīh Al-Buhārī“ (wa bi-hāmišihī„Ṣaḥīh Muslim“ bi-šarḥ An-Nawawī). Deset tomova. Būlāq: Al-Maṭbaʻa al-kubrā al-amīriyya, tom III, str. 22.