Ebu Davud | 4754

Od Ebu Seida el-Hudrija se prenosi:

"Alija je poslao Vjerovjesniku, s.a.v.s., nešto zlata, te ga je on podijelio četverici: Akreu b. Habisu el-Hanzaliju, El-Medžaštiju, Ujejneu b. Bedru el-Fezariju, Zejdu el-Hajlu (el-Hajru) et-Taiju jednom od Nebhanovih potomaka - i Alkameu b. Ulaseu el-Amiriju, iz plemena Benu Kilab. Kurejšije i ensarije se zbog toga rasrdiše i rekoše: 'On daje prvacima Nedžda, a nas zapostavlja!' Poslanik kaza: "'Time ih želim privoljeti (za islam).' Tada se pojavi neki čovjek udubljenih očiju, visokih vjeđa, visokog čela, guste, kovrdžave i kratke brade i obrijane glave, te reče: 'Muhammede, boj se Allaha!' On reče: 'Ko je onda pokoran Allahu ako ja griješim? Allah mi je povjerio sve ljude na Zemlji, a ti nemaš povjerenja u mene!' Tada jedan čovjek - mislim da je bio Halid b. Velid - zatraži dozvolu da ga ubije, ali ga Poslanik spriječi. Pošto taj čovjek ode, Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: 'Potomci ovog čovjeka (ili je rekao: od potomaka ovoga čovjeka) će doći. Učit će Kur'an, a on neće prelaziti njihove grkljane. Napuštat će islam kao što strijela probija ulov. Ubijat će sljedbenike islama, a ostavljati idolopoklonike. Tako mi Allaha, ukoliko ih zateknem, borit ću se protiv njih i uništiti ih kao što je uništen narod Ad.'" (Ebu Davud, 4754)