Muslim

En-Nevevi, Allah Uzvišeni mu se smilovao, za riječ زوى u izjavi: Zaista mi je Allah Uzvišeni sakupio Zemlju, pa sam vidio njene istoke i zapade. Moj umet će osvojiti njenog blaga koliko mi je zemlje bilo skupljeno. I date su mi dvije riznice: crvena i bijela kaže da znači: sabrati. Ovaj hadis nosi u sebi očite mudžize. Svaka od njih se desila zahvaljući Allahu Uzvišenom, kao što je o tome rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.

Učenjaci smatraju da se pod riječju الكنزين (dvije riznice) misli na zlato i srebro, a što se odnosi na riznice Kisrine i Kajsare, vladara Perzije i Šama.

 U njemu se nalazi znak da će vlast ovoga ummeta biti ogromna i da će se prostirati u pravcima istoka i zapada. Tako se i dogodilo. Njeno prostiranje u pravcu sjevera i juga manje je u odnosu na pravac istok-zapad. Neka je Allahov blagoslov i mir na Njegovog iskrenog poslanika, koji ne priča po hiru svome: To je samo Objava koja mu se obznanjuje (sura En-Nedžm, 4.) Istinu je rekao Allah Slavni.

Riječi kako bi taj uspostavio vlast nad njima znače: nad svima njima i iskorijenio ih, a značenje riječi البيضة- je i: vlast i moć.

U sentenci: Dao sam da tvoj ummet neće biti uništen gladnom godinom riječ السنة označava jednu od godina, a pod njom se misli na sušnu, na nerodnu godinu. Stoga je njeno značenje: Neću ih uništiti sušnom godinom, koja će ih sve pogoditi, nego će, ako se desi, takva godina pogoditi relativno mali prostor u odnosu na ostatak islamskog svijeta. To je pojasnio u predaji kod Ibn Madždže, u kojoj stoji: Zaista neću poslati na tvoj ummet glad, pa da ih ona sve uništi. Zatim je rekao En-Nevevi, Allah Uzvišeni mu se smilovao: - Allahu pripada apsolutna hvala i zahvala za sve Njegove blagodati, koje je On poklonio pripadnicima islama.

Dvoje koje mu je dato iz izjave: Tražio sam od svog Gospodara troje, pa mi je On dao dvoje... pojasnio je sam Poslanik riječima: Tražio sam od Gospodara da ne uništi moj ummet glađu, tj. glađu uzrokovanu općom nepogodom, pa mi je On dao, tj. primio je Allah Uzvišeni, kao izraz Svoje dobrote, ono što je od Njega tražio u tom pogledu, i uslišao njegovu dovu iz Svoje počasti prema njemu. I tražio sam od Njega da ne uništi moj ummet potopom, kao što je uništio Nuhov narod, ili faraonov narod, pa mi je On to dao, tj. On mi je obećao to, a Njegovo obećanje je istina. Allahu pripada apsolutna hvala i zahvalnost. Ovo, također, predstavlja vidljive mu’džize, kao što je rekao En-Nevevi, Allah Uzvišeni mu se smilovao.

I tražio sam da ne učini da jedni drugima čine nepravdu, pa mi je to uskratio, tj. nije u tome udovoljio, što iziskuje veliku mudrost, jer je, i Njegovo određenje i Njegovi propisi, i sve ono što On čini, sama mudrost. A to je, kao što kaže u prvoj predaji sve dok oni ne počnu uništavati jedni druge i porobljavati jedni druge između sebe. To nalazimo i u govoru Allaha Uzvišenog: Reci: „On je kadar da pošalje protiv vas kaznu iznad vaših glava ili ispod vaših nogu ili da vas u stranke podijeli i učini da silu jedni drugih iskusite.“Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni urazumili!“ (sura El-En’am, 65) Allah Uzvišeni je počastio Poslanika i dao mu obećanje da neće dopustiti da nad njegovim ummetom, zavlada njihov neprijatelj, osim njih samih, kako bi vlast nad njima uspostavio, i njihovo bogastvo i moć im uništio, pa makar se svi ovi neprijatelji udružili zajedno protiv njih i sručili se na islamske gradove sa svih strana. Muslimani imaju čvrstu vlast u gradovima u kojima su još uvijek ostali dominantni i u njima obavljaju vjerske obrede, ma kako bila snažna vlast kolonizatora u njihovim gradovima, zbog čega se nije desilo da su odvraćeni od svoje vjere od strane kolonizatora, izuzev sporadičnih slučajeva.

O onome što je spomenuto u hadisu kojeg bilježi Ibn Madždže u Poglavlju o smutnjama, o pojavljivanju vođa koji će voditi u zabludu, obožavanje kumira i pridruživanja mušricima, pojavljivanju oko trideset dedždžala, od kojih će svaki za sebe tvrditi da je vjerovjesnik, kazao je El-Kastalani: „Već se obistinilo ono što se spominje u hadisu. Kada bi se brojali oni koji su tvrdili da su poslanici, od vremena Poslanika, s.a.v.s., koji su poznati po tome i koje su slijedili mnogi u toj njihovoj zabludi, vidjelo bi se da ih je već bilo toliko. Razlika između ovih dedždžala i velikog Dedždžala je u tome što će oni tvrditi da su vjerovjesnici, a Dedždžal će tvrditi da je نعوذ بالله - bog. S tim da će svi zajedno učestovati u obmani i pozivu ka neistini. Da nas Allah sačuva od svake smutnje! Amin!