Ebu Davud

HADIS

Od Ibn Abasa se prenosi i sljedeće:

Jedna grupa ensarija, još u vremenu idolopoklonstva živjela je blizu Jevreja, koji su imali Objavu, pa su, stoga, Jevreji smatrali da imaju više znanja od njih. Iz tog razloga ensarije su se u mnogo čemu povodili za njima. Tako su sljedbenici ranije Objave, svojim ženama prilazili, a žena je pritom bila krajnje zakrivena, pa su se i ensarije u tome poveli za njima. Kurejšije su opet svoje žene pretjerano otkrivali i s njima spolno općili sprijeda, otpozadi i dok su ležale na strani, pa kad su muhadžiri došli u Medinu, jedan od njih oženio se ensarijkom i počeo s njom tako činiti. Ona pak nije pristajala na to, već mu rekla: 'Nama muškarci prilaze samo ukoliko smo zakrivene, pa hajde i ti tako, ili se udalji od mene!' Kad se ta njihova nesuglasica raširila među svijetom, to je doprlo i do Vjerovjesnika, s.a.v.s., i tim povodom je objavljeno: 'Vaše žene su njive vaše, pa njivama svojim prilazite kako hoćete!' (El-Bekara, 223), tj. sprijeda, otpozadi ili sa strane, s tim da se u svakom slučaju podrazumijeva mjesto iz kojeg se rađa dijete." (Predanje bilježi Ebu Davud.)

ARAPSKI

وعنه: أنَّ ابن عمر والله يغفرُ له، أوهم إنما كان هذا الحيُّ من الأنصار وهم أهل وثنٍ مع هذا الحيّ من اليهود، وهم أهل كتابٍ، فكانوا يرون لهم فضلاً عليهم في العلم، فكانوا يقتدون بكثيرٍ من فعلهم، وكان من أمر أهل الكتاب أن لا يؤتُوا النساء إلا على حرفٍ، وذلك أسترُ ما تكونُ المرأةُ، فكان هذا الحىُ من الأنصار قد أخذوا بذلك من فعلهم، وكان هذا الحىُّ من قريشٍ يشرحون النساء شرحًا منكرًا، ويتلذذون منهنَّ مقبلاتٍ ومدبراتٍ ومستلقياتٍ، فلما قدم المهاجرون المدينة تزوجَّ رجل منهم امرأةً من الأنصار، فذهب يصنعُ بها ذلك، فأنكرتهُ عليه، وقالت: إنا كنَّا نؤتى على حرفٍ فاصنع ذلك وإلا فاجتنبني، حتى شرى أمرُهما، فبلغ ذلك النبيَّ صلى الله عليه وسلم فأنزل اللهُ تعالى: {نِسَاؤُكُمْ حَرْثٌ لَكُمْ فَأْتُوا حَرْثَكُمْ أَنَّى شِئْتُمْ} [البقرة: 223] أي مقبلاتٍ أو مدبراتٍ أو مستقلياتٍ، يعني بذلك موضع الولد. أبو داود