Tirmizi | 734
HADIS
Prenosi se od Aiše, majke pravovjernih, koja je kazala:
"Obično bi kod mene navratio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitavši me : Imaš li šta za ručak? Ukoliko bih rekla da nemam, on bi rekao: Onda ću postiti. Tako mi je, veli ona, jednog dana došao, pa sam mu rekla: Dobili smo hediju. Šta? upita on. Jelo od hurmi pomiješanih sa maslom i grusalinom, rekoh, a on će na to: A ja jutros zapostio, potom je veli ona, jeo." (Tirmizi )
ARAPSKI
عَنْ عَائِشَةَ أُمِّ الْمُؤْمِنِينَ، قَالَتْ كَانَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم يَأْتِينِي فَيَقُولُ " أَعِنْدَكِ غَدَاءٌ " . فَأَقُولُ لاَ . فَيَقُولُ " إِنِّي صَائِمٌ " . قَالَتْ فَأَتَانِي يَوْمًا فَقُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنَّهُ قَدْ أُهْدِيَتْ لَنَا هَدِيَّةٌ . قَالَ " وَمَا هِيَ " . قَالَتْ قُلْتُ حَيْسٌ . قَالَ " أَمَا إِنِّي قَدْ أَصْبَحْتُ صَائِمًا " . قَالَتْ ثُمَّ أَكَلَ
Vecina islamskih učenjaka ovaj hadis uzimaju kao dokaz da je onome ko posti nafilu dozvoljeno da se, ukoliko želi, omrsi i bez opravdana razloga, i da nije obavezan napostiti. Ebu Hanife smatra da se ni post nafile ne može bez opravdana razloga prekinuti, a ukoliko se prekine, obavezno se mora napostiti.