Muslim | 985

Stav hanefijske pravne škole daleko je fleksibilniji: smatra se da je cilj sadekatu-lfitra unošenje radosti i sreće za vrijeme Bajrama u srca muslimana i onih kojima je pomoć potrebna, pa se, otuda, dozvoljava davanje sadakatu-l-fitra i u novcu, ako će to biti korisnije za siromašnog kome je upućen.

Hasan el-Basri davanje u novcu smatra dozvoljenim; Ebu Ishak tvrdi da je zapamtio svoje prethodnike da su davali sadakatu-l-fitr u novcu, kao protuvrijednost hrani, dok se prenosi za 'Ataa da je običavao davati sadakatu-l-fitr u srebrenom novcu, kao protuvrijednost hrani preporučenoj u brojnim predajama.

Očito je da se ovdje radi o onome što je najkorisnije i najstabilnije u jednom društvu. U vrijeme poslanika, s.a.v.s., to su bile navedene namirnice. Da je to došlo Japancima, kako primjećuje dr. Jusuf el-Karadavi, njima bi bilo naređeno da dijele u riži, a Allah najbolje zna!

Najlakši i najjednostavniji način u današnje vrijeme je davanje u novcu. Posebno, ako se ima u vidu da se i iz udaljenih mjesta šalje sadekatu-l-fitr, pa bi bilo kakav drugi način davanja otežao primjenu ovog propisa. Mislim da je zaključak dr. ElKaradavija sasvim logičan. On, naime, slažući se s hanefijskim stavom u vezi s pitanjem davanja sadekatu-l-fitra, zaključuje da su dva temeljna razloga što je Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio davanje sadakatu-l-fitra u navedenim namirnicama:

1. Zbog činjenice da je mali broj ljudi u arapskom svijetu u to vrijeme posjedovao novac, daleko lakše bilo im je izdvojiti namirnice, nego hranu, i

2. Zbog promjenljivosti vrijednosti novca, pa ukoliko bi se odredila određena valuta, ona bi, zbog česte devalvacije i slično, možda, nekada bila bezvrijedna. Zato je Poslanik islama, s.a.v.s., to odredio u namirnicama koje će uvijek imati svoju vrijednost.