Muslim | 1111
HADIS
Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao:
Došao je neki čovjek Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: Propao sam, Allahov Poslaniče!
Poslanik, s.a.v.s., ga je upitao: Šta te je upropastilo?
Rekao je: Imao sam odnos sa svojom ženom u ramazanu.
Poslanik, s.a.v.s., je upitao: Imaš li imetka koliko je potrebno za oslobođenje roba?
Odgovorio je: Nemam.
Poslanik, s.a.v.s., upitao je: Možeš li da postiš neprekidno dva mjeseca?
Odgovorio je: Ne mogu.
Poslanik, s.a.v.s., je upitao: Imaš li hrane da nahraniš šezdeset siromaha?
Odgovorio je: Nemam. Zatim je sjeo.
Poslaniku, s.a.v.s., donesena je korpa hurmi pa je rekao: Podijeli ovo kao sadaku.
Rekao je: Zar ima siromašnijih od nas? Između dva kamenjara nema porodice koja je potrebnija ovim hurmama od nas.
Poslanik, s.a.v.s., se nasmijao toliko da su mu se ukazali očnjaci, a zatim rekao: Idi i njima nahrani svoju porodicu! [1] (Muslim 1111)
ARAPSKI
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ، - رضى الله عنه - قَالَ جَاءَ رَجُلٌ إِلَى النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم فَقَالَ هَلَكْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ . قَالَ " وَمَا أَهْلَكَكَ " . قَالَ وَقَعْتُ عَلَى امْرَأَتِي فِي رَمَضَانَ . قَالَ " هَلْ تَجِدُ مَا تُعْتِقُ رَقَبَةً " . قَالَ لاَ . قَالَ " فَهَلْ تَسْتَطِيعُ أَنْ تَصُومَ شَهْرَيْنِ مُتَتَابِعَيْنِ " . قَالَ لاَ . قَالَ " فَهَلْ تَجِدُ مَا تُطْعِمُ سِتِّينَ مِسْكِينًا " . قَالَ لاَ - قَالَ - ثُمَّ جَلَسَ فَأُتِيَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم بِعَرَقٍ فِيهِ تَمْرٌ . فَقَالَ " تَصَدَّقْ بِهَذَا " . قَالَ أَفْقَرَ مِنَّا فَمَا بَيْنَ لاَبَتَيْهَا أَهْلُ بَيْتٍ أَحْوَجُ إِلَيْهِ مِنَّا . فَضَحِكَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم حَتَّى بَدَتْ أَنْيَابُهُ ثُمَّ قَالَ " اذْهَبْ فَأَطْعِمْهُ أَهْلَكَ " .
[1] Ima li veće milosti od Allahove milosti i veće tolerancije od islamske tolerancije?! Ovaj primjer jasno svjedoči koliko se u islamu prašta i koliko tolerantno djeluje u svim prilikama. Otkuda, onda, ekstremizam među muslimanima?!
Inače, ovaj hadis upućuje na to da se keffaret (iskup) za onoga ko bez opravdanog razloga, namjerno prekine ramazanski post, sastoji u tome: 1) da ukoliko je u mogućnosti oslobodi roba i robinju; 2) ako to nije u stanju, da onda posti uzastopno šezdeset dana i 3) ako nije u stanju da učini spomenuto, da onda nahrani šezdeset siromaha. Neki smatraju da je takva osoba dužna pridržavati se ovog redoslijeda, dok drugi misle da od ovo troje može odabrati ono što je za njega najlakše.
Imam Šafija smatra da mu keffaret ostaje kao dug, pa onoga dana kada ga mogne platiti, on će to i izvršiti. Ostaje, na kraju, i posljednja mogućnost, koju ovaj hadis nagovještava, a to je, kada ništa od toga ne možemo izvršiti, onda nam preostaje makar da podijelimo sadaku i, na taj način, priznamo svoju pogrešku, ali i pomognemo drugima.
Koja li je mudrost časnoga šerijata!? Naše pogreške i grijehe nadoknađujemo činjenjem dobra prema drugima!!! To jasno upućuje na prirodu i narav islama, gdje je sve upućeno da služi i koristi čovjeku, a čovjek služi i robuje svome Gospodaru.