Buharija | 1936
HADIS
Prenosi se da je Ebu Hurejre kazao:
"Dok smo jednom prilikom sjedili kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, dođe mu jedan čovjek i reče: 'Allahov Poslaniče, ja sam upropašten.''A šta te je upropastilo?' - upitao ga je (Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem). 'Imao sam sa svojom suprugom spolni odnos po danu za vrijeme ramazana.' - reče on. (Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem), će na to: 'Jesi li u stanju osloboditi roba?' 'Nisam.' – reče on. 'A jesi li u stanju uzastopno postiti dva mjeseca?' - upita (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem). 'Nisam.' - odgovori on. 'A jesi li u mogućnosti nahraniti šezdeset siromaha?' - ponovo će (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem). 'Nisam. - reče on. Nakon izvjesnog vremena dok smo sjedili kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, neko mu je donio veliku korpu hurmi pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:'Gdje je onaj što je rekao da je propao?' Rekao sam mu gdje taj čovjek, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Uzmi ovo i podijeli (siromasima) na ime milostinje.' 'Je li siromašnijim od mene?' - upita čovjek. "Allahov Poslaniče, tako mi Allaha u cijeloj Medini, nema od moje porodice niko siromašniji. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, se tada - veli on - nasmijao da su mu se očnjaci ukazali, a onda je rekao: 'Uzmi i nahrani svoju porodicu." (Buharija 1936)
ARAPSKI
حَدَّثَنَا أَبَا هُرَيْرَةَ ـ رضى الله عنه ـ قَالَ بَيْنَمَا نَحْنُ جُلُوسٌ عِنْدَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم إِذْ جَاءَهُ رَجُلٌ، فَقَالَ يَا رَسُولَ اللَّهِ هَلَكْتُ. قَالَ " مَا لَكَ ". قَالَ وَقَعْتُ عَلَى امْرَأَتِي وَأَنَا صَائِمٌ. فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " هَلْ تَجِدُ رَقَبَةً تُعْتِقُهَا ". قَالَ لاَ. قَالَ " فَهَلْ تَسْتَطِيعُ أَنْ تَصُومَ شَهْرَيْنِ مُتَتَابِعَيْنِ ". قَالَ لاَ. فَقَالَ " فَهَلْ تَجِدُ إِطْعَامَ سِتِّينَ مِسْكِينًا ". قَالَ لاَ. قَالَ فَمَكَثَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم، فَبَيْنَا نَحْنُ عَلَى ذَلِكَ أُتِيَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم بِعَرَقٍ فِيهَا تَمْرٌ ـ وَالْعَرَقُ الْمِكْتَلُ ـ قَالَ " أَيْنَ السَّائِلُ ". فَقَالَ أَنَا. قَالَ " خُذْهَا فَتَصَدَّقْ بِهِ ". فَقَالَ الرَّجُلُ أَعَلَى أَفْقَرَ مِنِّي يَا رَسُولَ اللَّهِ فَوَاللَّهِ مَا بَيْنَ لاَبَتَيْهَا ـ يُرِيدُ الْحَرَّتَيْنِ ـ أَهْلُ بَيْتٍ أَفْقَرُ مِنْ أَهْلِ بَيْتِي، فَضَحِكَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم حَتَّى بَدَتْ أَنْيَابُهُ ثُمَّ قَالَ " أَطْعِمْهُ أَهْلَكَ ".