Buharija | 5092
HADIS
Pričao nam je Jahja b. Bukejr, a njemu Lejs, prenoseći od Ukajla, on od Ibn-Šihaba, a ovaj od Urve (da je kazivao):
"Upitao sam Aišu, radijallahu anha, o značenju Allahovih, dž.š., riječi: Ako se bojite da prema djevojkama jetimima nećete pravedni biti... (En-Nisa, 3) – pa mi je odgovorila: Bratiću moj, jetim žensko se nađe u kući svoga staratelja, pa mu se ona dopadne zbog svoje ljepote, te on zaželi njen imetak i odluči oženiti se njome, uz mehr koji je manji od uobičajenoga... Zabranjeno im je (starateljima) da ih uzimaju, izuzev ako će biti pravedni i isplatiti im puni mehr, a dopušteno im je da uzimaju druge žene mimo njih. Kasnije su mnogi pitali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (o tome), pa je Uzvišeni Allah objavio: Oni od tebe traže propise o ženama" do ...ne želite da se s njima oženite" (En-Nisa, 127) pa im je starateljima objavio da djevojka jetim kada je lijepa i ima imetak žele se njom oženiti i biti joj bliski kako bi umanjili mehr ostavljaju je i žene se drugim ženama ukoliko ona nije lijepa i bogata. Kao što je ostavljaju kada nemaju želje za njom, isto je tako ne mogu uzeti ako to zažele, jedino ako će biti pravedni prema njoj i isplatiti joj mehr u njegovoj potpunoj vrijednosti." (Buhārī, Kitāb an-nikāḥ, br. 5092, Muslim, Kitāb at-tafsīr, br. 3018 (6), Ebū Dāwud, Kitāb an-nikāḥ, br. 2068, En-Nesāī, Kitāb az-zuhd, br. 3346)
ARAPSKI
حَدَّثَنِي يَحْيَى بْنُ بُكَيْرٍ، حَدَّثَنَا اللَّيْثُ، عَنْ عُقَيْلٍ، عَنِ ابْنِ شِهَابٍ، قَالَ أَخْبَرَنِي عُرْوَةُ، أَنَّهُ سَأَلَ عَائِشَةَ ـ رضى الله عنها ـ "وَإِنْ خِفْتُمْ أَنْ لاَ تُقْسِطُوا فِي الْيَتَامَى" قَالَتْ يَا ابْنَ أُخْتِي هَذِهِ الْيَتِيمَةُ تَكُونُ فِي حَجْرِ وَلِيِّهَا فَيَرْغَبُ فِي جَمَالِهَا وَمَالِهَا، وَيُرِيدُ أَنْ يَنْتَقِصَ صَدَاقَهَا، فَنُهُوا عَنْ نِكَاحِهِنَّ إِلاَّ أَنْ يُقْسِطُوا فِي إِكْمَالِ الصَّدَاقِ، وَأُمِرُوا بِنِكَاحِ مَنْ سِوَاهُنَّ، قَالَتْ وَاسْتَفْتَى النَّاسُ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بَعْدَ ذَلِكَ، فَأَنْزَلَ اللَّهُ "وَيَسْتَفْتُونَكَ فِي النِّسَاءِ" إِلَى "وَتَرْغَبُونَ أَنْ تَنْكِحُوهُنَّ" فَأَنْزَلَ اللَّهُ لَهُمْ أَنَّ الْيَتِيمَةَ إِذَا كَانَتْ ذَاتَ جَمَالٍ وَمَالٍ رَغِبُوا فِي نِكَاحِهَا وَنَسَبِهَا فِي إِكْمَالِ الصَّدَاقِ، وَإِذَا كَانَتْ مَرْغُوبَةً عَنْهَا فِي قِلَّةِ الْمَالِ وَالْجَمَالِ تَرَكُوهَا وَأَخَذُوا غَيْرَهَا مِنَ النِّسَاءِ، قَالَتْ فَكَمَا يَتْرُكُونَهَا حِينَ يَرْغَبُونَ عَنْهَا فَلَيْسَ لَهُمْ أَنْ يَنْكِحُوهَا إِذَا رَغِبُوا فِيهَا إِلاَّ أَنْ يُقْسِطُوا لَهَا وَيُعْطُوهَا حَقَّهَا الأَوْفَى فِي الصَّدَاقِ.