Ebu Davud

HADIS

Ibn Abbas, r.a., prenosi:

'O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte, ali dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak!' (En-Nisa, 29). Čovjek se snebivao da jede kod bilo koga nakon objave ovog ajeta, pa je on potom derogiran ajetom iz sure En-Nur: 'Nije vam grijeh da jedete zajednički ili pojedinačno!' (En-Nur, 61), od riječi: 'Nije vam grijeh da jedete u kućama svojim', pa do riječi: '...pojedinačno.' Tako bi neki imućan čovjek pozvao na jelo nekog od svojih, a on bi rekao: 'Radije ne bih jeo kod njega, preče je da kod njega jede neki siromah!' Pritom im je dopušteno i da jedu ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, te im je dopuštena i hrana sljedbenika ranijih objava!" (Predanje bilježi Ebu Davud.)

ARAPSKI

عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ، قَالَ: {لا تَأْكُلُوا أَمْوَالَكُمْ بَيْنَكُمْ بِالْبَاطِلِ إِلَّا أَنْ تَكُونَ تِجَارَةً عَنْ تَرَاضٍ مِنْكُمْ} [النساء: 29] كان الرجلُ يتحرجُ أن يأكل عند أحدٍ من الناسِ بعدما نزلت هذه الآيةُ فنسخ ذلك بالآية الأخرى التي في النور فقال: {لَيْسَ عَلَيْكُمْ جُنَاحٌ أَنْ تَأْكُلُوا جَمِيعاً أَوْ أَشْتَاتاً} [النور: 61] ليس عليكم جناح أن تأكلوا من بيوتكم – إلى قوله – أشتاتا فكان الرجلُ الغنىُّ يدعُوا الرجل من أهلهِ فيقولُ: إني لأجنحَ أن آكل منهُ، والتجنحُ: الحرجُ، ويقولُ المسكينُ أحقُ به منِّي، فأحلَّ في ذلك أن يأكلُوا مما ذكر اسمُ اللهِ عليه، وأحلَّ طعامُ أهل الكتاب. داود