Muslim | 1979
HADIS
Alija, r.a., veli:
Imao sam jednu stariju devu iz mog ratnog plijena s Bedra, koju mi je dao Vjerovjesnik, s.a.v.s., iz tadašnje petine. Kad sam se htio oženiti Fatimom, dogovorio sam se s kujundžijom iz plemena Kajnuka da pođe sa mnom da donesemo mirisne žukve koje sam naumio prodati nekom zlataru i time sebi pomoći u pripremi gozbe za svoju svadbu. Dok su moje dvije deve stajale pred kućom jednog ensarije, ja sam se zabavio prikupljanjem opreme za njih: samara, zobnice i užadi. Kad sam se vratio s pripremljenom opremom, obje deve bile su odsječenih grba, rasporenih stomaka i izvađenih džigerica. Nisam se mogao sudržati, pa sam zaplakao, a zatim upitao: 'Ko je to učinio?' Odgovoriše mi: 'Hamza, sin Abdul-Muttalibov. Eno ga u kući, pije s nekom grupom ensarija.' Pjevačica i njegova družina zapjevali su mu pjesmu: 'Zar deve, o Hamza, nemaju grbe?!' Na to je on ustao sa sabljom u ruci i odsjekao devama grbe, rasporio stomake i izvadio džigerice.'" Alija dalje priča: Krenuo sam kod Božijeg Poslanika, s.a.v.s., i kad sam tamo stigao, zatekao sam kod njega Zejda b. Harisu. Božiji Poslanik, s.a.v.s., vidio je po izgledu moga lica da se desilo nešto strašno, pa je upitao: 'Šta je s tobom?' 'Božiji Poslaniče', rekao sam, 'tako mi Boga, nikada nisam doživio nešto slično ovome što mi se danas desilo! Hamza je nasrnuo na moje dvije deve, razrezao im grbe i rasporio stomake. I eno ga sada u jednoj kući pije!' Božiji Poslanik, s.a.v.s., zatražio je svoj ogrtač, obukao ga i krenuo. Zejd b. Harisa i ja smo krenuli za njim i stigli do kuće u kojoj se nalazio Hamza. Božiji Poslanik, s.a.v.s., zatražio je dopuštenje da uđe, pa su mu dopustili, i mi smo ušli i zatekli ih kako piju. Božiji Poslanik, s.a.v.s., izružio je Hamzu zbog onoga što je učinio, a Hamza, r.a., je crvenim očima pogledao prema njemu. Prvo je pogledao u visinu njegovih koljena, zatim u visinu pupka, a onda je podigao oči i pogledao ga u lice i rekao: 'Vi niste ništa drugo do robovi moga oca!' Božiji Poslanik, s.a.v.s., vidjevši da je on pijan, odusta od svoje namjere, povuče se i izađe iz kuće. Za njim smo i mi izašli. To je bilo prije zabrane vina." (Bilježe ga Buhari, Muslim i Ebu Davud.)
ARAPSKI
عَلِيٌّ: كانت لي شارف من نصيبي من المغنم يوم بدر وكان رسول الله صلى الله عليه وسلم أعطاني شارفًا من الخمس يومئذ فلما أردت أن ابتني بفاطمة واعدت رجلًا صواغًا من بني قينقاع يرتحل معنى فنأتي بإذخر أردت أن أبيعه من الصواغين فاستعين به في وليمة عرسي فبينا أنا أجمع لشارفي متاعًا من الأقتاب والغرائر والحبال وشارفاي مناخان إلى جنب حجرة رجل من الأنصار أقبلت حين جمعت ما جمعت فإذا شارفاي قد جبت أسنمتهما، وبقرت خواصرهما، وأخذ من أكبادهما فلم أملك عيني حين رأيت ذلك المنظر فقلت: من فعل هذا؟ قالوا: فعله حمزة وهو في هذا البيت في شرب من الأنصار غنته قينة وأصحابه فقالت في غناها: ألا يا حمزة للشرف النواء، فوثب حمزة إلى سيف فاجتب أسنمتهما، وبقر خواصرهما، وأخذ من أكبادهما فانطلقت حتى أدخل على رسول الله صلى الله عليه وسلم وعنده زيد بن حارثة فعرف صلى الله عليه وسلم في وجهي الذي لقيت، فقال: "مالك". قلت: يا رسول الله ما رأيت كاليوم عدا حمزة على ناقتيَّ فاجتب أسنمتهما وبقر خواصرهما، وها هو ذا في بيت معه شرب فدعى صلى الله عليه وسلم بردائه فارتدى ثم انطلق يمشي واتبعته أنا وزيدن بن حارثة حتى جاء البيت الذي فيه حمزة فاستأذن فأذن فإذا هم شرب فطفق صلى الله عليه وسلم يلوم حمزة فيما فعل فإذا حمزة ثمل محمر عيناه فنظر إلى النبي صلى الله عليه وسلم وصعد النظر إلى ركبتيه ثم صعد النظر إلى سرته ثم صعد النظر إلى وجهه ثم قال: وهل أنتم إلا عبيد لأبي فعرف صلى الله عليه وسلم أنه ثمل فنكص على عقبيه القهقري وخرج وخرجنا معه وذلك قبل تحريم الخمر. البخاري (2089)، ومسلم (1979)، وأبو داود (2986).