Bezzar
HADIS
Ibn Omer r.a. prenosi:
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Kad je Allah spustio Adema, a.s., na Zemlju, meleki rekoše: 'Gospodaru, zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.' On reče: 'Ja znam ono što vi ne znate.' 'Bože, mi smo ti pokorniji od ljudi', rekoše meleki. Na to Allah reče: 'Dajte dvojicu meleka da ih spustim na Zemlju i da vidimo kako će se vladati!' Meleki rekoše: 'Gospodaru, neka to budu Harut i Marut.' Kada su spušteni na Zemlju, njima se ukaza Zuhera, jedna od najljepših žena, koja im je došla, i oni zatražiše da s njome spolno opće, na što im ona odgovori: 'Ne, tako mi Allaha, sve dok ne izgovorite ove riječi koje u sebi sadrže vjerovanje da Bogu ima neko ravan', na što njih dvojica odgovoriše: 'Ne, tako nam Allaha, nikada nikoga nećemo Bogu smatrati ravnim. Ona je otišla od njih, a zatim došla noseći sa sobom dijete. Kad su od nje zatražili da s njom spolno opće, ona reče: 'Ne, tako mi Allaha, sve dok ne ubijete ovo dijete.' Na to su njih dvojica odgovorila: 'Ne, tako nam Allaha, nećemo ga nikada ubiti.' Ona je otišla od njih, a zatim došla noseći sa sobom čašu vina. Kad su od nje zatražili da s njom spolno opće, ona reče: 'Ne, tako mi Allaha, sve dok ne popijete ovo vino', što njih dvojica uradiše i ponapijaše se, a zatim s njom spolno općiše i ubiše dijete. Kada su došli sebi, ona im reče: 'Tako mi Allaha, nakon što sam vas napila, sve ste učinili.' Zatim im je ponuđeno da odaberu između kazne na dunjaluku i ahiretu, pa su izabrali dunjalučku kaznu." (Ahmed i Bezzar)
ARAPSKI
ابْنُ عُمَرَ رفعه: "إِنَّ آدَمَ صلى الله عليه وسلم لَمَّا أَهْبَطَهُ اللَّهُ إِلَى الأَرْضِ قَالَتِ الْمَلائِكَةُ: أَيْ رَبِّ { أَتَجْعَلُ فِيهَا مَنْ يُفْسِدُ فِيهَا وَيَسْفِكُ الدِّمَاءَ وَنَحْنُ نُسَبِّحُ بِحَمْدِكَ وَنُقَدِّسُ لَكَ قَالَ إِنِّي أَعْلَمُ مَا لا تَعْلَمُونَ } قَالُوا: رَبَّنَا نَحْنُ أَطْوَعُ لَكَ مِنْ بَنِي آدَمَ، قَالَ: هَلُمُّوا مَلَكَيْنِ مِنَ الْمَلائِكَةِ حَتَّى يُهْبَطَا إِلَى الأَرْضِ فَنَنْظُرَ كَيْفَ يَعْمَلانِ، قَالُوا: رَبَّنَا هَارُوتُ وَمَارُوتُ، فَأُهْبِطَا إِلَى الأَرْضِ، وَمُثِّلَتْ لَهُمَا الزُّهَرَةا امْرَأَةً مِنْ أَحْسَنِ الْبَشَرِ، فَجَاءَتْهُمَا فَسَأَلاهَا نَفْسَهَا، فَقَالَتْ: لا وَاللَّهِ حَتَّى تَكَلَّمَا بِهَذِهِ الْكَلِمَةِ مِنَ الإشْرَاكِ، قَالا: لا وَاللَّهِ نُشْرِكُ بِاللَّهِ أَبَدًا، فَذَهَبَتْ عَنْهُمَا ثُمَّ رَجَعَتْ بِصَبِيٍّ تَحْمِلُهُ، فَسَأَلاهَا نَفْسَهَا، قَالَتْ: لا وَاللَّهِ حَتَّى تَقْتُلا هَذَا الصَّبِيَّ، قَالا: وَاللَّهِ لا نَقْتُلُهُ أَبَدًا، فَذَهَبَتْ ثُمَّ رَجَعَتْ بِقَدَحِ خَمْرٍ تَحْمِلُهُ، فَسَأَلاهَا نَفْسَهَا، قَالَتْ: لا وَاللَّهِ حَتَّى تَشْرَبَا هَذَا الْخَمْرَ، فَشَرِبَا فَسَكِرَا فَوَقَعَا عَلَيْهَا وَقَتَلا الصَّبِيَّ، فَلَمَّا أَفَاقَا قَالَتِ الْمَرْأَةُ: وَاللَّهِ مَا تَرَكْتُمَا من شيء امتنعتما منه حِينَ سَكِرْتُمَا، فَخُيِّرَا عند ذلك بَيْنَ عَذَابِ الدُّنْيَا وَالآخِرَةِ فَاخْتَارَا عَذَابَ (الدُّنْيَا)