Prenosi se od ‘‘Abdullaha b. Kinaneta b. ‘Abbasa b. Mirdasa es-Sulemijja da je njegov otac čuo svog oca da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., učio dovu za svoj ummet u noći Arefata, pa mu je bilo odgovoreno: - Zaista sam oprostio njima, osim nepravedniku (zalimu), od koga ću uzeti ono čime se ogriješio prema mazlumu. – Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je:
Moj Gospodaru, da si Ti htio, dao bi mazlumu Džennet, a oprostio bi zalimu. – Na to mu nije odgovoreno te večeri. Kada se našao na Muzdelifi, ponovo je učinio dovu i bilo je udovoljeno onome što je tražio. Potom se Allahov Poslanik, s.a.v.s., nasmijao (ili je rekao da se nasmiješio), na što su ga upitali Ebu Bekr i Omer: - Ti si nam draži od oca i majke. Zaista je ovo vrijeme u kojem se nisi smijao. Što te je sada nasmijalo, učinio te Allah vazda nasmijanim?! - On odgovori: - Zaista je neprijatelj Allahov Iblis, nakon što je saznao da je Allah, dž.š., već udovoljio mojoj dovi i oprostio mome ummetu, uzeo zemlju i prosuo je sebi po glavi, dozivajući proklestvo i propast, pa me nasmijala ta njegova uznemirenost.
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba