PRIČAO NAM JE Jahja ibn Bukejr, njemu Lejs prenoseći od ‘Ukajla, a on od Ibn Šihaba koji je izjavio da mu je saopćio Urve, da je on pitao Aišu, radijallahu anha, suprugu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem:
„Šta misliš o riječima Uzvišenog: ‘I kad bi poslanici gotovo nadu gubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti’, ili (to znači) da su (od Gospodara) krivo obaviješteni?”
– Naprotiv – reče ona – njihov narod je njih u laž utjerivao.
– Tako mi Allaha – rekoh – oni su bili uvjereni da ih njihov narod u laž utjeruje, i to nije bila sumnja!
– O, Urviću – reče ona – oni su bili uvjereni u to!
– Možda to onda znači: krivo obaviješteni – rekoh, a ona će na to:
„Bože sačuvaj, nisu poslanici tako pomislili o svom Gospodaru.”
– Što se tiče ovog ajeta – reče ona – (oni koji sumnjaju) sljedbenici su poslanika, koji su vjerovali u svoga Gospodara i potvrđivali (poslanika), ali su im bila dugotrajna iskušenja, i pomoć im je dugo odgađana, sve dok (poslanici) nisu izgubili nadu u pogledu onih od njihova naroda koji su ih u laž utjerivali, i pomislili da će ih njihovi sljedbenici utjerati u laž, a onda im je došla Allahova pomoć. Ebu Abdullah (Buhari) kaže: „Istej’esu je (oblik) iftealu od (glagola) jeistu: izgubiti nadu. Menhu, to jest: od Jusufa”. La tej’esu imn revhillahi: Ne gubite nadu u Božiju milost, označava nadu.
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba