Eciklopedija hadisa | Buharija

PRIČAO NAM JE Alija ibn Abdullah, njemu Sufjan, a ovom Amr ibn Dinar rekavši da ga je obavijestio Seid ibn Džubejr i kazao:

Rekao sam Ibn Abbasu da Nevf el-Bikali smatra da Musa, drug Hidra, nije Musa (Ibn Imran) Izraelićanin, nego je to sasvim drugi Musa, a on reče: „Slagao je neprijatelj Božiji. Nama je pričao Ubejj ibn Ka‘b od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je Musa, držeći govor Izraelićanima, bio upitan:
‘Koji je čovjek najznaniji?’
‘Ja’ – odgovorio je on.
Potom ga je Allah ukorio što nije to znanje prepustio Njemu te mu rekao:
‘Naprotiv, ima jedan Moj rob na sastavu dvaju mora, on je znaniji od tebe.’
‘Gospodaru’ – reče (Musa) – ‘a ko će me (odvesti) njemu?’
A možda je Sufjan prenio: ‘Gospodaru, kako da se s njim (susretnem)?’
‘Uzet ćeš ribu’ – reče On – ‘i stavit ćeš je u torbu, pa gdje je budeš izgubio, tu je on’ – a moguće da je rekao: ‘Tamo je on.’
On uze ribu i stavi je u torbu, a zatim krenuše on i njegovo momče Juša ibn Nun, i kada su došli do jedne stijene, naslonili su na nju svoje glave i Musa je zaspao, a riba se uzvrtjela i izašla, pala u more i nastavila svoj put po moru i otišla. Allah je zaustavio ribi tok vode, pa je ona postala poput luka – i on je pokazao ovako, nešto slično luku. Oni su nastavili da putuju preostali dio noći i taj dan, a kada je sutradan svanulo, (Musa) reče svome momčetu: ‘Daj nam naš doručak! Zbilja nas je od ovog našeg putovanja spopao umor.’
Musa nije osjetio umor dok nije prešao područje koje mu je Allah naredio.Tada mu momče reče: ‘Sjećaš li se kada smo se sklonili pod onu stijenu? Ja sam zaboravio tu ribu, sam šejtan mi smetnu s uma da se na to podsjetim. Ona je skliznula u more, baš čudnovato!’
Tako je riba imala putovanje, a njih dvojica čuđenje.
‘To je ono za čim tragamo’ – reče mu Musa.
Potom su se njih dvojica vratili promatrajući svoje tragove, to jest, vratili su se slijedeći svoje tragove. Kad su došli do one stijene, ugledali su čovjeka pokrivena odjećom. Musa nazva selam, a on mu odvrati i reče:
‘Odakle u tvojoj zemlji selam?’
‘Ja sam Musa.’ – reče on.
‘Musa Izraelićanin?’ – upita (Hidr), a on odgovori:
‘Da, došao sam ti da me podučiš uputi (znanju) kojom si ti poučen.’
‘O, Musa’ – reče on – ‘ja imam jednu vrstu božanskog znanja kojem me je Allah podučio, i koje ti ne poznaješ, a i ti imaš jednu vrstu božanskog znanja kojem te je Allah podučio, a koje meni nije poznato.’
‘Mogu li da te pratim?’ – upita (Musa).
‘Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati’ – reče on – ‘a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš…’ – do riječi Uzvišenog: ‘...vrlo krupno.’”156
Zatim su oni nastavili putovanje i išli morskom obalom. Pored njih naiđe jedna lađa i oni su (s lađarima) razgovarali da i njih povezu. Ovi su Hidra prepoznali pa su ih besplatno povezli. Pošto se njih dvojica ukrcaše na lađu, dođe jedan vrabac, i stade na ivicu lađe i kljunom popi jednu ili dvije kapi mora.
– O, Musa – reče mu Hidr – moje i tvoje znanje u odnosu na Allahovo znanje je tako malehno kao što je malo ono (što je uradio) ovaj vrabac svojim kljunom u odnosu na cijelo more.
I on iznenada uze sjekiru i odvali jednu dasku. Dok se Musa čudio, on je već bio odvalio jednu dasku. Musa mu reče:
– Šta si to uradio? Ljudi su nas besplatno povezli, a ti dođe do njihove lađe i probuši je da potopiš njezine putnike! Doista si učinio nešto vrlo krupno!
– Ne rekoh li ja – reče onaj – da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?
– Ne karaj me što sam zaboravio – reče – i ne čini mi poteškoću u ovom poslu mome!
To je bio prvi Musaov zaborav.
Kad su napustili more, naišli su na dječaka koji se igrao s djecom.
Hidr ga zgrabi za glavu i svojom rukom je otkide, ovako – i Sufjan pokaza krajevima svojih prstiju kao da nešto kida.
Musa mu reče: – Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo? Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno! 
– Ne rekoh li ja tebi – reče onaj – da ti doista nećeš moći izdržati sa mnom?
– Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam – reče – onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao.
I njih dvojica krenuše. Kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid, koji samo što se nije srušio, (to jest) nagnut ovako. Sufjan napravi rukom i pokaza kao da briše nešto iznad. Nisam čuo Sufjana da spominje pridjev nagnut osim jednom.
– Došli smo tim ljudima – rekao je on – a oni nas nisu nahranili, niti su nas ugostili, i ti si se zaputio prema njihovom zidu (da ga popraviš), a mogao si zato uzeti nagradu.
– Sada se rastajemo ja i ti – reče onaj. – Da ti objasnim zašto nisi mogao da se strpiš.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Drago bi nam bilo da se Musa strpio, Allah bi nam iznio slučaj njih dvojice.”
Sufjan kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neka se Allah smiluje Musau: ‘Da je bio strpljiv, bio bi nam ispričan slučaj njih dvojice.’”
Ibn Abbas je učio: „Pred njima je vladar koji uzima svaku ispravnu lađu silom. A što se tiče dječaka, on je bio nevjernik, a roditelji su mu bili vjernici.”
Potom mi je Sufjan rekao: „To sam od njega čuo dva puta, i zapamtio sam to od njega.”
Sufjanu je rečeno: “Ti si to zapamtio prije nego što si ga čuo do Amra, ili si ga zapamtio od nekog drugog?”
„Od koga ću ga zapamtiti?”, reče on. „Da li ga je iko, osim mene pričao od Amra? Čuo sam ga od njega dva ili tri puta i zapamtio ga od njega.”

Keywords & Tags

Contact Us