Buharija

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je klanjao u Medini četiri rekata podne, a dva rekata ikindije u Zul-Hulejfi. "Mislim", kaže Ebu-Kilabe, "da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u njoj zanoćio i osvanuo."

"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je u Medini četiri rekata (podne), a u Zul-Hulejfi dva rekata (ikindije). On je tu zanoćio i tako u Zul-Hulejfi osvanuo, a kada je uzjahao svoju devu i ona ustala, otpočeo je glasno učenje telbijje."

"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je (u Mekku) iz Medine, pošto se začešljao, namazao, obukao donju haljinu i svoj ogrtač; on i njegovi drugovi, i nije ništa zabranio od ogrtača i donjih zastirača što se oblači, izuzev onoga što je obojeno šafranom koji se zadržava na koži. Kada je osvanuo u Zul-Hulejfi, uzjahao je, i kada je stao na Bejdau, otpočeo glasno učenje telbijje sa ashabima i stavio privjesak na vrat svoje deve-kurbana. To je bilo kada je ostalo još pet dana od zul-kadeta. U Mekku je stigao pošto su prošle četiri noći zul-hidžeta, izvršio tavaf oko Kabe, saj (ubrzano hodanje) između Safe i Merve i iz ihrama nije istupao radi svojih deva, jer je svakoj bio već stavio privjesak. Kasnije je odsjeo kod Hadžuna, u gornjem dijelu Mekke, izgovarajući telbijju za hadž. Kabi se nije približavao poslije izvršenog tavafa oko nje, sve dok se nije vratio sa Arefata. Svojim drugovima (koji nisu imali kurban) naredio je da tavafe oko Kabe i čine saj između Safe i Merve, zatim obriju svoje glave i potom skinu ihrame. To je tako onome, koji nije imao sa sobom devu (kurbana), kojoj bi stavio privjesak. Ko je imao kod sebe svoju suprugu, ona mu je bila dozvoljena. Dozvoljeno mu je bilo namirisavanje i (ranija) odjeća."