Razmišljajući o kur'anskim ajetima koji govore o temeljima islama (namazu, postu, zekatu i hadžu), došao sam do jasnog i nedvosmislenog zaključka da je Kur'an uspostavio neraskidivu vezu između ovih uzvišenih ibadeta i ljudskog morala (ponašanja), i ne samo da je uspostavio takvu vezu, nego je moralno ponašanje predstavio kao njihov najvažniji rezultat, pa čak i smisao i svrhu.
Evo i konkretnih dokaza. Allah, dželle šanuhu, za namaz kaže: "Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz, namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno." (El-Ankebut, 45) "A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite." (El-Džumua, 10) Dakle, pravi i potpuni namaz je onaj koji nas odvraća od razvrata i svakog zla, i onaj koji nas podstiče da se posvetimo korisnim stvarima, prije svega sticanju poštene i halal zarade, jer Allahove blagodati možemo tražiti samo u onome što je pošteno i dozvoljeno.
Za post je rekao: "O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili." (El-Bekare, 183) Kada ovome prirodamo riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko ne ostavi lažno svjedočenje i postupanje po njemu, Allahu nije potrebno da da ostavlja hranu i piće", jasno nam je da post (ostavljanje hrane, pića i tjelesnog uživanja) nije sam sebi svrha, nego je propisan radi čovjekovog moralnog uzdizanja do tog nivoa da je spreman ostaviti svaku vrstu griješenja, ali prije svega griješenje kojim nanosi štetu drugima i tako skrnavi ovaj uzvišeni ibadet. Za zekat je rekao: "Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih, sigurno, smiriti. - A Allah sve čuje i sve zna." (Et-Tevba, 103) Tj. da njihove duše, s jedne strane, očistiš od moralne i duhovne prljavštine, kao što su sebičnost, škrtost, pohlepa, zavist, a s druge strane da ih oplemeniš lijepim moralnim osobinama, kao što su darežljivost, altruizam, samilost, saosjećajnost i sl. "Tathir" je čišćenje, a "tezkija" je oplemenjivanje i nadgradnja očišćenog.
Za hadž je rekao: "Hadž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima hadž obavljati nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se.
A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!" (El-Bekare, 197) Poruka ovoga ajeta, a to je naglasio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnim hadisima da je hadž, kojeg učenjaci nazivaju još i krunom islama, nespojiv sa ružnim, nemoralnim i griješnim rječima i postupcima, i da samo „hadž mebrur“, tj. onaj koji je zaštićen od svega spomenutog, briše grijehe i vraća čovjeka u stanje čistoće od grijeha, kao na dan kada ga je majka rodila. Onaj ko ne poznaje, ili ne razumije ili svjesno previđa ovu vezu između temelja islama i moralnog ponašanja, taj sigurno ima problema u praktičnom pokazivanju i dokazivanju svoje vjere u različitim životnima situacijama, u kući, na ulici, na poslu, s porodicom, komšijama, prijateljima i radnim kolegama.
Zapravo to i jeste ključni razlog zbog kojeg kod nekih muslimana postoji očigledan jaz između ove dvije dimenzije vjere. Oni ne razumiju, ili ne žele razumjeti da formalno izvršavanje vjerskih dužnosti, bez da se one reflektuju na stvarni život i njegove različite aspekte i situacije, nije garancija nečije pobožnosti niti čvrstine i iskrenosti u vjeri, nego je dokaz da nisu shvatili suštinu tih propisa i da je potrebno da ulože dodatni napor u izgradnji i oblikovanju svoje vjerske ličnosti i svoje vjerovanje i pobožnost pretoče u konkretna životna djela.
Autor: Semir Imamović
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba