Došao je jedan od jevrejskih učenjaka Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., te rekao: - Muhammede, zaista mi nalazimo da će Allah držati nebesa u jednom prstu, i zemlje u jednom prstu, i drveće u jednom prstu, i vodu i kopno u jednom prstu i sva ostala stvorenja u jednom prstu, a zatim će reći: - Ja sam Vladar! - Na to se zasmijao Allahov Posalnik, s.a.v.s., tako da su se vidjeli njegovi kutnjaci, potvrđujući time istinost onoga što je rekao ovaj jevrej. Onda je proučio: - Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati; a čitava Zemlja će na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa će u moći Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! (sura Ez-Zumer, 67)
U dijelu izjave: Došao je jedan od jevrejskih učenjaka.... riječ الحَبر znači „jedan od vjerskih učenjaka jevreja“. Hafiz Ibn Hadžer kaže da nije upoznat s njegovim imenom. Hadis se nastavlja: do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., te mu rekao: - Zaista, mi nalazimo (u Tevratu) da će Allah držati nebesa u jednom prstu. U Knjizi o tevhidu kod El-Buharija stoji: Uistinu će Allah dohvatiti, gdje je promijenjen glagol držati (يجعل). Dalje je učenjak rekao: i zemlje u jednom prstu, drveće u jednom prstu, vodu i kopno (zemlju) u jednom prstu i sva ostala stvorenja u jednom prstu. U nekim nushama stoji: vodu u jednom prstu, i kopno u jednom prstu, dok se u drugim navodi samo: i vodu u jednom prstu.
On će reći: „Ja sam Vladar“, Jedini Koji posjeduje vlast. U nastavku hadisa: pa se nasmijao Vjerovjesnik, s.a.v.s., tako da su mu se vidjeli kutnjaci, riječ نواجذ je u množini: njegovi umnjaci (to su prednji zubi koji se ukažu prilikom smijeha), potvrđujući istinitost onoga što je rekao ovaj jevrejski učenjak. Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio: Oni ne veličaju Allaha onako kako bi Ga trebalo veličati; čitava Zemlja će na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa će u moći Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! (sura Ez-Zumer, 67). Poslanikovo, s.a.v.s., učenje ovog ajeta ukazuje na vjerodostojnost riječi jevrejskog učenjaka, kao što na to ukazuje i njegov smijeh. Ovo je rekao En-Nevevi, a bilježi El-Kastalani.
Predaja u Knjizi o tevhidu, koju prenosi Fudajl b. ‘Ijad od Mensura, on od Ibrahima, a on od ‘Ubejdeta, koji prenosi od ‘Abdullaha, r.a., stoji: Pa se nasmijao Allahov Poslanik, s.a.v.s., čudeći se onome što je rekao ovaj jevrejski učenjak i slažući se s njim. Taj hadis je prenio i Et-Tirmizi i utvrdio da je hasen-sahih.
Kod Muslima stoji: Čudeći se onome što je rekao ovaj jevrejski učenjak, slažući se s njim.
Kod Ibn Huzejme, u predaji koju Israil prenosi od Mensura, stoji: Tako da su se vidjeli njegovi očnjaci, slažući se s njim, a kod Et-Tirmizija, u hadisu kojeg prenosi Ibn ‘Abbas, r.a., stoji da je rekao: Prolazio je neki jevrej pored Vjerovjesnika, s.a.v.s., i upitao: - Što ti kažeš, Ebu el-Kasime, kada Allah dohvati nebesa ovim prstom, i zemlje ovim, i vodu ovim, i planine ovim i sva ostala stvorenja ovim? Pokazao je Muhammed b. es-Salt Ebu Dža’fer prvo svoj mali prst, a potom i ostale, dok nije došao do palca.
Nakon toga naveo je El-Kastalani, Allah mu se smilovao: - Ovo predstavlja čisti antropomorfizam, na osnovu čega neki ističu da su mu jevreji skloni i da nastoje, u onome što im je objavljeno, ubaciti izraze koji dovode do antropomorfizma, što nije stav muslimana.Ovako je kazao El-Hitabi.
On je utvrdio da ovaj hadis nema samo jedan lanac prenosilaca od ‘Abdullaha b. Mes’uda. Tako se u predaji, s lancem prenosilaca od ‘Ubejde, ne spominju riječi: potvrđujući govor tog jevrejskog učenjaka, te je vjerovatno da je to prenosiočevo mišljenje i pretpostavka. Poslanik, s.a.v.s., nasmijao se tome i začudio zbog neistine koju je taj jevrej iznio, dok je prenosilac pretpostavio da to njegovo čuđenje predstavlja izraz njegovog slaganja s njim, a nije tako.
El-Kastalani je ukazao na El-Hitabijev stav u komentaru hadisa koji se nalazi u Knjizi o tevhidu, u poglavlju Riječi Uzvišenog: On je Allah, Tvorac, Onaj Koji iz ničega stvara, Onaj Koji svemu oblik daje (sura El-Hašr, 24), gdje je naveo: - El-Hitabi je spomenuo izraz „prst“ i rekao: - On se ne navodi u Kur’anu, niti u bespogovornom hadisu, a već unaprijed se zna da izraz ruka, kao nešto što se vezuje za Allaha, ne predstavlja doslovno taj ekstremitet, niti njeno postojanje pretpostavlja postojanje prstiju, nego je to prilagođavanje, upotrijebljeno od strane Zakonodavca, koje se ne podešava niti poredi. Moguće da navedeno spominjanje prstiju predstavlja jedno od jevrejskih iskrivljenja, jer su oni skloni antropomorfizmu, dok riječi nekog od prenosilaca slažući se s njim (s tim jevrejom) predstavljaju stav i pretpostavku prenosioca, s obzirom na to da je ovaj hadis prenesen od ashaba ‘Abdullaha b. Mes’uda i drugih, koji nisu spomenuli te riječi o slaganju s jevrejom. Nakon toga, El-Kastalani je u komentaru hadisa iz ovog poglavlja naveo stav El-Kurtubija, izrečen El-Mefhemu: -Poslanikov, s.a.v.s., osmijeh je zbog čuđenja na neznanje jevreja i zato je proučio ajet: Oni ne veličaju Allaha onako kako bi Ga trebalo veličati; a čitava Zemlja će na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa će u moći Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!
Ovaj lanac prenosilaca je vjerodostojan i provjeren. Dodatak slažući se s njim ne igra nikakvu ulogu, jer je to govor prenosioca, koji je neispravan, jer se Poslanik, s.a.v.s., neće složiti s onim što je apsurdno. Opisi koji se odnose na Allaha Uzvišenog su apsurdni, jer, kada bi On imao ruku, prste i udove, onda bi bio kao jedan od nas, a, kada bi bilo tako, onda bi bilo nemoguće da On bude bog. Stoga, jevrejeva izjava predstavlja izmišljotinu i laž.
El-Kastalani dalje navodi da ga neki kritiziraju zbog postojanja predaja u kojima se spominje izraz prsti, kako stoji u mnogim hadisima. Tako u jednom, kojeg bilježi Muslim, stoji: Uistinu, srce svakog insana je između dva prsta Milostivog! Međutim, ovo ne opovrgava njegov stav, jer je pobio postojanje katij-dokaza (dokaz utemeljen na Kur’anu i mutevatir predajama), koji ne može biti pobijen ničim, a to je postojanje prstiju na Ruci Božijoj.
Stav šejha Ebu ‘Amra es-Salaha je da je hadis vjerodostojan, oko čije vjerodostojnosti se slažu i El-Buhari i Muslim, i da je samim tim mutevatir. Stoga ne smije biti odvažnosti da se potcjenjuje pouzdanost prenosioca i odbija pouzdana predaja.
Kada bi slučaj bio suprotan onome što je prenosilac razumio, to bi značilo da se Poslanik, s.a.v.s., složio s ovim jevrejom oko neistine i prešutio njeno opovrgavanje. Bože, sačuvaj!
Ibn Huzejme je žestoko kritizirao onog ko smatra da nevedeni smijeh predstavlja način osporavanja, te kaže sljedeće, nakon što je citirao ovaj hadis u svom Sahihu (Knjiga o tevhidu): - Odobrio je Uzvišeni Allah Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., da njegov Gospodar bude opisan u njegovom prisustvu onim što ne spada u Njegove sifate, pa se on, umjesto osporavanja ovakvog opisa i srdžbe, „zasmijao“, što nikako ne znači da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., opisao Njega ovim sifatom. To je za onoga ko vjeruje u njegovo vjerovjesništvo.
Ovo je naveo El-Kastalani u Knjizi o tevhidu, 10. džuz., str. 388. U Knjizi o tefsiru, nakon što je citirao riječi El-Hitabija i El-Kurtubija u El-Mefhemu, rekao je: - Nema sumnje da su ashabi, r.a., bili najbolje upoznati sa sadržajem svoje izjave: Poslanikov, s.a.v.s., smijeh je predstavljao njegovo slaganje s njim, a pouzdano je preneseno u sahih hadisu: Svako srce se nalazi između dva prsta Milostivog! Navodi ga Muslim.
U hadisu Ibn ‘Abbasa, r.a., stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Sinoć mi je došao moj Gospodar u najljepšem obličju... U njemu dalje stoji: Pa je stavio Svoju Ruku među moja prsa, a u predaji od Mu’aza stoji: Pa sam Ga vidio kako stavlja Svoju Šaku među moja prsa, pa sam osjetio hladnoću njenih jagodica u mojim grudima. Ove predaje formiraju jedinstven dokaz o spominjanju izraza prsti.
Kako da se kritizira hadis oko čije vjerodostojnosti su jednoglasni El-Buhari i Muslim, kao i drugi, prenoseći ga od prvaka u ispravnosti i pouzdanosti, posebno ako se uzme u obzir da je Ibn es-Salah rekao: - Ono oko čega su El-Buhari i Muslim jednoglasni na stepenu je mutevatira. A kako da Vjerovjesnik čuje opis svoga Uzvišenog Gospodara onim čime nije zadovoljan i da se na to zasmije? - a to kategorički ne opovrgne? Bože sačuvaj da je takav!
Nakon toga je rekao: - Ako se to uzme kao vjerodostojno, onda je on mutešabih, kao što je i: Lice, Dvije ruke, Stopalo i Noga, strana; kako se navodi u riječima Uzvišenog: da čovjek ne bi uzviknuo: „Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio“ (sura Ez-Zumer, 56). Naši učenjaci se razilaze oko toga da li nejasan izraz tumačimo ili njegovo stvarno značenje prepuštamo Allahu Uzvišenom. Uz njihovu saglasnost, naše neznanje o njegovim pojedinostima ne utiče na naše čvrsto vjerovanje u njegovo stvarno značenje.
Stav selefa je da se značenje nejasnih izraza (mutešabih) prepušta Allahu Uzvišenom, što je ispravnije. Stav halefa je da se nejasan izraz tumači, što traži znanje, odnosno iziskuje visok stepen znanja, te tako izraz prst, naveden ovdje, tumačimo kao moć, jer je značenje tog izraza u smislu ekstremiteta nemoguće.
Ez-Zamahšeri u svom djelu El-Keššaf, nakon što je naveo hadis iz ovog poglavlja, kaže: - „Uistinu, ovdje se nasmijao najelokventniji Arap (Allahov Poslanik, s.a.v.s.) i začudio zbog toga što to nije nikako drukčije shvatio nego onako kako to razumijevaju znanstvenici i učenjaci stilistike, bez antropomorfističkog predočavanja izraza držanje, prsti, niti protresanja, niti ičega od navedenog, već se njegovo razumijevanje usredotočilo na početku i na kraju na samu bit i suštinu, koja upućuje na Njegovu divnu i prekrasnu Moć (Kudret). Sve to je iz razloga što pred tako veličanstvenim radnjama i djelovanjima ustuknu umovi, smetu se i potpuno zastanu. Dočim, za Njega je to potpuno jednostavno, prosto i sasvim lagahno. Slušalac ih ni na kakav drugi način ne može spoznati, niti shvatiti do li na način ovakvog prezentiranja rečeničkog izraza, u kome dolazi do zamišljanja i maštanja o imaginarnom. U stilistici nećeš pronaći suptilnijeg i preciznijeg poglavlja od ovoga, a nema ništa korisnijeg i lakšeg od nadmetanja u davanju pojašnjenja o mutešabihu, manje jasnim božanskim ajetima u Kur’anu Časnom ili u drugim nebeskim objavama, ili pak u Poslanikovim, s.a.v.s., govorima i izrekama, jer je većina toga, odnosno ono najistančanije i najveće u njima, imaginacija i zamišljanje na kojima se ogromna većina pokliznula i poskrenula. Razlog njihovog posrtaja nije ništa drugo do manjkavost istraživačkog duha i dubokog analiziranja.
Stoga, neka takvi prime k znanju da u moru istančanih i preciznih nauka postoji znanje koje im, kada bi u njega uspjeli prodrijeti i proniknuti, ne bi bilo skriveno, kao ni to da suština svakog znanja i nauke o njemu ovise i njega potrebuju, te se, na koncu, na njega oslanjaju. Niko u biti ne može odriješiti konce s potpuno zamršenih pitanja, u kojima ima doze nejasnosti, niti može u njih prodrijeti, odvezujući čvorove i kidajući lance i okove s preteških izraza. To se može samo uz pomoć toga znanja. Koliko je samo ajeta iz Kur’ana časnog i izreka i hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji su osakaćeni i oskrnavljeni izlišnim i suhoparnim, bijednim i jadnim alegorijskim načinima tumačenja, te izlizanim i otrcanim pokušajima dokučivanja metaforičkog značenja. Ko god to pokušavao shvatiti putem alegorije, on u stilistici liči onome koji nigdje nije dospio, ni tamo ni ovamo. Drugim riječima kazano, takav ne zna kud udara, ni u klin ni u brnaču, niti zna što je pozadi, a što sprijeda.“ Ovdje se završava pasus koga nam prenosi El-Kastalani od Ez-Zamahšerija iz njegovog El-Keššafa.
Zatim kaže da je rekao Ibn Furek: - Moguće je da je smisao izraza prst u tome da će to biti neko od Njegovih stvorenja. Već ranije smo istakli ono što je naveo El-Kastalani kod komentara ovog hadisa u Knjizi o tevhidu, a to je: - Ibn Huzejme je žestoko kritizirao svakoga ko smatra da nevedeni smijeh predstavlja način osporavanja od strane Poslanika, s.a.v.s.
Drugo je komentar hadisa, prenesenog od Ebu Hurejre i ‘Abdullaha b. Omera kod El-Buharija, Muslima i drugih.
U dijelu izjave: Sakupit će Allah Zemlju i smotati nebesa Svojom Desnicom, riječ الطوى (savijanje, motanje) je upotrijebljenja u značenju smotak, kakvo je savijanje papira. Tako kaže Uzvišeni: Onoga Dana kada smotamo nebesa, kao što se smota list papira za pisanje (sura El-Enbija, 104). Istodobno je ta riječ upotrijebljenja i u značenju „uništenja“, pa će Arapi reći: „Smotao sam ga svojom sabljom“, što znači: uništio sam ga.
Rekao je El-Kadi: - Označio je Uzvišeni Allah izrazom „uništenje nebesa i Zemlje“ i njihovo nestajanje, kao mjesta prebivališta i boravka potomaka Ademovih. Tako je označio i Svoju Neograničenu Moć, spram koje su sva velika djela beznačajna, mimo koje nema sile, niti moći i spram koje ljudska misao i poimanje, poređenjem i imaginacijom, postaju zbunjeni i smeteni. Zatim će reći: Ja Sam Vladar! Gdje su vladari Zemlje? U hadisu kojeg Ibn Omer prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., a kojeg kod sebe bilježi Muslim, stoji: Smotat će Allah nebesa na Sudnjem danu, a zatim će ih uzeti u Svoju Desnicu i reći: - Ja Sam Vladar! Gdje su oni koji su bili neposlušni? Gdje su oni koji su se oholili? - Zatim će smotati Zemlju Svojom Ljevicom i reći: - Ja sam Vladar... Motanje nebesa i njihovo skupljanje Desnicom i motanje Zemlje Ljevicom predočava kako između onoga što će biti sakupljeno postoji kvantitativna razlika i nejednakost.
Treće je komentar hadisa kojeg prenosi Ibn Omer, a kojeg navode Muslim i Ibn Madždže, a u kojem se spominje mimber, preuzet iz En-Nevevijevog komentara Muslimovog Sahiha, džuz 10, str. 548.
En-Nevevi, Uzvišeni Allah mu se smilovao, navodi da u predaji stoji: Ibn Mukasim je gledao Ibn Omera kako oponaša Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada je rekao: -Uzet će Allah Svoja nebesa i Zemlju rukama i reći: - Ja Sam Allah! - On je, govoreći to, stiskao i ispružao prste. Reći će Gospodar dalje: - Ja Sam Vladar! - Tada sam vidio da se mimber ispod njega počeo tresti. Islamski učenjaci samatraju da je smisao riječi a on je stiskao i ispružao svoje prste u tome da prikažu da je to činio Vjerovjesnik, s.a.v.s. Upravo zbog toga je Ibn Mukasim naveo Ibn Omerovo oponašanje Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u tome.
Vezivanje pojma ruke za Uzvišenog Allaha tumači se kao Moć na koju se aludira, zbog toga što su naša djela proizvod djelovanja ruku, te nam je to predočeno na način koji mi možemo pojmiti, da nam bude jasnije i sigurnije razumijevanje u dušama. Pojmovi desnica i ljevica su upotrijebljeni radi upotpunjavanja shvatanja, zbog toga što mi uzimamo i dajemo desnicom ono prema čemu iskazujemo poštovanje, a ljevicom radimo sve drugo, kao i zbog toga što je desna ruka kod nas, obično, ta koja je jača u odnosu na lijevu.
Poznato je da su nebesa prostranija u odnosu na Zemlju, pa vezivanje desnice za njih, a ljevice za Zemlju predstavlja prilagođavanje i metaforu, iako je Uzvišeni Allah Neopisiv time da je određena stvar Njemu lakša u odnosu na drugu, ili teža. Ovo je rezime govora El-Mazurija o ovom hadisu.
Zatim je naveo En-Nevevi, Uzvišeni Allah mu se smilovao, da se mimber ispod njega počeo tresti odozdo prema gore, zbog pokreta Vjerovjesnika, s.a.v.s. O tome je En-Nevevi, Allah mu se smilovao, naveo stav El-Kadija: - Mi vjerujemo u Allaha i Njegove sifate i Njega ni sa čim ne poredimo, niti šta drugo s Njim poredimo. On ničemu nije sličan, On je Onaj Koji sve čuje i sve vidi.
Ono što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao ispravno je i istinito. Ono što mi spoznamo Allahovom je milošću, a ono što ne shvatimo, vjerujemo u to, a znanje prepuštamo Allahu. Stoga njegov tekst dovodimo u vezu s onim što implicira kao sam govor Arapa, te nakon što isključimo značenja, koja ističu sličnost Allaha, dž.š., s nekim od svojstava Njegovih stvorenja, ni jednom značenju ne dajemo prednost. A Allah najbolje zna!
Jednom riječju kazano, svi sifati koji su sadržani u ajetima i hadisima obavezuju nas da vjerujemo u njih i da budemo uvjereni da njihovo pravo značenje zna samo Uzvišeni Allah, Koji je Izvor nepobitnog znanja. Mi o njima govorimo ili ono što su govorili selefi, a to je da njihovo značenje prepuštamo Uzvišenom Allahu, uz naše čvrsto vjerovanje da je On čist od bilo kakvog nedoličnog opisa, ili ono što su rekli pripadnici halefa a to je njihovo alegorijsko tumačenje i svođenje na značenje koje je dostojno Njegove Uzvišenosti i Veličanstvenosti. A poznato je da stav halefa zahtijeva visok stepen znanja, pa je prihvatljiviji stav selefa, zato što je on sačuvan od mogućnosti pogreške, dok tumačenje Allahovog Govora, ili govora Njegovog Poslanika onim što nije Allahova namjera predstavlja ogroman rizik. Neka nam Uzvišeni Allah pomogne da čvrsto vjerujemo u Njega i Njegove sifate i sačuva nas od zla zablude i pokliznuća, i spasi nas od sumnji, podozrenja i nedoumica. Uslišaj, Gospodaru svjetova!
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba