Naveo je ovaj hadis El-Buhari u Knjizi o početku stavranja, u poglavlju Riječi Allaha Uzvišenog: Mi smo poslali Nuha narodu njegovu: „Opominji narod svoj prije nego što ga stigne patnja nesnosna!“ (sura Nuh, 1)
Od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao: - Bili smo s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., pozvani na gozbu. Iznesena mu je prednja noga, koja mu se svidjela i odgrizao je jedan komad. Zatim je rekao: - Ja ću biti predvodnik ljudima na Sudnjem danju. A znate li zašto? Sakupit će Allah sva stvorenja u jednoj dolini, tako da će svi oni jednim pogledom moći biti viđeni i jednim pozivom dozvani. Sunce će se primaknuti, pa će neko od ljudi reći: - Zar ne vidite na čemu smo i što nas je snašlo? Zar nećete tražiti nekog ko će se zauzeti za vas kod Gospodara? - Drugi će reći: - Vaš praotac, Adem! - Svi će doći do njega i reći mu: - Ademe, ti si praotac čovječanstva i Allah te Svojom Rukom stvorio i u tebe od Svog Ruha udahnuo. Naredio je melekima pa su ti sedždu učinili i u Džennetu te nastanio. Zar se nećeš zauzeti za nas kod svoga Gospodara? Zar ne vidiš na čemu smo i što nas je snašlo? - On će odgovoriti: - Moj Gospodar je jako srdit; nikada se prije nije ovako rasrdio, a niti će se poslije ovako rasrditi. On mi je zabranio drvo, a ja sam se o tu zabranu ogriješio. Dušo moja! Dušo moja! Idite nekom drugom! Idite Nuhu! - Oni će otići do Nuha i reći mu: - Nuhu, ti si prvi poslanik stanovnicima Zemlje i Allah te prozvao zahvalnim robom. Zar ne vidiš na čemu smo? Zar ne vidiš što nas je snašlo? Zar se nećeš zauzeti za nas kod svoga Gospodara? - On će odgovoriti: - Danas je moj Gospodar jako srdit. Nikada se ni prije ni poslije nije ovako rasrdio. Dušo moja! Dušo moja! Idite Vjerovjesniku, s.a.v.s.! - Oni će doći do mene, a ja ću pasti na sedždu ispod Arša. Zatim će biti kazano: - Muhammede, podigni svoju glavu i zauzmi se, tvoje zauzimanje će biti prihvaćeno. I traži, bit će ti dato!
Ishak b. Nasr iz lanca prenosilaca je Ishak b. Ibrahim b. Nasr es-Se’adi. U imenu Muhammed b. ‘Ubejd riječ عُبَيْد je u deminutivu, et-Tanafisi el-Ahdebi el-Kufi. Ebu Hajjan je Jahja b. Se’id b. Hajjan et-Tejmi. Ebu Zur’a je Herem b. ‘Amr el-Bedželi. U izjavi Ebu Hurejre, r.a.: Bili smo pozvani na gozbu s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., riječ دَِعوة je s fethom (ﹷ) na dalu (د), a može biti i s kesrom (ﹻ) i označava hranu kojom se iskazuje gostoprimstvo. Iznešena mu je prednja noga znači da je primaknuta noga od zaklane životinje, koja mu se je svidjela, jer se ona brzo skuha, najlakša je za želudac i brzo se probavlja, a, uz sve to, ima slastan okus. On je zagrizao jedan njen komad, tj. otkinuo je komad zubima, a preneseno je da je odgrizao nešto mesa kutnjacima, te rekao: - Ja ću biti predvodnik ljudima na Sudnjem danu. To znači da će biti predvodnik kojem će ljudi hrliti na Sudnjem danu, kako bi otklonio njihovu patnju i spasio ih od nesreće. Posebno je istaknut Sudnji dan, jer je to dan u kojem će njegovo prvenstvo posebno doći do izražaja i u kojem će ga svi priznati. A ako je predvodnik ljudima na Sudnjem danu, onda je još preči da to bude na dunjaluku.
Imperativ: Ne preferirajte jedne vjerovjesnike u odnosu na druge! podrazumijeva da se to ne čini mahanisanjem ostalih vjerovjesnika. Ovdje se ničim ne ukazuju na to da se ističe prednost između bilo kog vjerovjesnika mimo njega. Također, smisao može biti i: ne ističite jedne vjerovjesnike u odnosu na druge, s obzirom na samu bit vjerovjesništva, jer je ono test od Allaha,dž.š.. On na taj test stavlja onoga koga hoće od Svojih robova, čuva ga od grijeha i časti Svojom uputom. Stoga nije nespojivo da se istaknu neke druge prednosti, osim vjerovjesništva i poslanstva.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., pojasnio je razlog zbog kojeg će se njegovo predvodništvo nad svim ljudima na Sudnjem danu obistiniti, riječima: Sakupit će Allah sva stvorenja u jednoj dolini (ravnoj i prostranoj), tako da će svi moći biti viđeni jednim pogledom (zbog zaravnjenosti zemlje i nepostojanja pregrada) i jednim pozivom dozvani, jer će čula vida i čula sluha biti pojačana u ovom danu. To kaže Uzvišeni: Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid. (sura Kaf, 22), kao i: Dan kada će oni čuti istinit glas - to će biti Dan oživljenja (sura Kaf, 42). Također je rekao: I, netremice gledajući u glasnika i žureći, nevjernici će govoriti: „Ovo je težak dan!“ (sura El-Kamer, 8). To znači: žurit će prema njemu ispruženih vratova. I sunce će se primaknuti ljudima, svojom nesnosnom žegom, te će neko od ljudi reći: „Zar ne vidite na čemu ste i što vas je snašlo?“ Uzvišeni Allah će ih nadahnuti da ovo kažu, zbog velike mudrosti, a to je iznošenje na vidjelo blagodati šefa’ata za njih i otkrivanje Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., prvenstva, Zar nećete potražiti nekog ko će se zauzeti za vas kod vašeg Gospodara, kako bi vas On spasio od dugog iščekivanja, proveo polaganje računa i oslobodio od patnje ovoga Dana. A kolika je težina patnje toga Dana, kazuju riječi Uzvišenog: Mi se Gospodara našeg bojimo, onoga Dana kad će lica smrknuta i namrgođena biti (sura Ed-Dehr, 10).
Zatim će ih Uzvišeni Allah nadahnuti da se upute Ademu, a.s., jer će neko uzviknuti: - Vaš praotac Adem!, misleći da je on taj koji će se zauzeti kod Gospodara. Oni će doći do njega i reći mu: - Ademe, ti si praotac čovječanstva, onaj koji je žalostan zbog onoga što ih muči i brine se o tome da ih izbavi iz nesreće. Nakon toga oni navode blagodati koje mu je Allah Uzvišeni podario i zbog kojih se nadaju da će njegov šefa’at biti prihvaćen. Oni ne čekaju da im se da potrebni odgovor, već mu se nastavljaju obraćati: Allah te Svojom Rukom stvorio, tj. Svojom moći, bez posredstva majke i oca, i udahnuo je u tebe od Svoga Ruha, za razliku od ostalih stvorenja, kod kojih se stvaranje odvija tako što Allah naredi meleku zaduženom za matericu da udahne u njih život. I melekima je naredio pa su ti sedždu učinili, okrenuti tebi kao Kibli, odajući ti počast. I u Džennet te nastanio u tvoju čast, sve dok nisi okusio plod drveta. Kada si to učinio, izveo te je Allah iz Dženneta, iz velike mudrosti.
Vezivanje Ruha za Allaha Uzvišenog predstavlja počast, slavljenje i posebnost. Znanje o biti i o stvaranju toga ruha ima jedino Allah. Oni će pitati Adema: Pa zar se nećeš zauzeti za nas kod svoga Gospodara? Zar ne vidiš na čemu smo, u kakvoj smo patnji, i što nas je snašlo, kakve su nas nedaće spopale? To predstavlja njihovo preklinjanje Adema, a.s., kako bi to prihvatio i učinio šefa’at za njih. No, on je naveo razlog koji ga sprečava da čini šefa’at za njih: Moj Gospodar je jako srdit, nikada se prije nije rasrdio, zbog toga što je život na dunjaluku bio vrijeme odlaganja i iščekivanja za robove, kako bi se povratili Njemu i pokajali se. Ni poslije se neće rasrditi, zbog toga što na taj dan pada odluka Allahovog određenja, kojom će ljudima biti određeno njihovo konačno boravište: jedan dio će u Džennet, a drugi u Džehennem.
Smisao vezivanja srdžbe za Uzvišenog Allaha je u tome što ona predstavlja: to je potreba da se učini zlo onome na koga se rasrdio.
En-Nevevi, Uzvišeni Allah mu se smilovao, smatra da će Uzvišeni Allah tada iznijeti na vidjelo Svoju kaznu i što će jasno pokazati užase, od kojih se ništa slično nije dogodilo ni prije niti će se dogoditi poslije.
A On mi je bio zabranio drvo, tj. da je jedem njegove plodove, pa sam se o tu zabranu ogriješio. Zbog toga mi nije omogućeno da predvodim u šefa’atu, nego se nadam da će mi Uzvišeni Allah oprostiti. Povik: Dušo moja! Dušo moja! znači da je ona ta kojoj je potrebno izbavljenje.
Uzvišeni Allah je Ademovo kušanje ploda drveta nazvao neposlušnošću, te je rekao: Tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s puta je skrenuo (sura Ta Ha, 121), a odmah nakon toga kaže: Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na pravi put ga uputio (sura Ta Ha, 122). U suri El-Bekare On kaže: I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista prima pokajanja, On je milostiv (sura El-Bekare, 37). Moguće je da su ove riječi, koje je izgovorio Adem, one koje se spominju u suri El-E’araf: Gospodaru naš - rekoše oni - samo smo sebi krivi i, ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. (sura El-E’araf, 23). Stoga će Adem, iako mu je Allah oprostio, odabrao ga i odlikovao poslanstvom, na Sudnjem danu strahovati od Allaha, onako kako Allahovi miljenici strahuju od Allaha Uzvišenog. Zbog toga neće pristupiti zagovorništvu nego će reći: Dušo moja! Dušo moja!, pokazujući tako da je ona ta za koju se uistinu treba zauzeti. U pouzdanoj predaji od Se’ida b. Mensura stoje Ademove riječi: Uistinu, ja sam zgriješio dok sam bio u Džennetu! Ako mi danas oprostiš, to će mi biti dovoljno!
Teške za razumijevanje su njegove riječi o Nuhu: prvi poslanik stanovnicima zemlje, s obzirom na to da je Adem, a.s., poslan svome potomstvu, a tako i Idris i svi oni koji su bili prije Nuha, a.s.
Stoga je neophodno da se to veže za sintagmu stanovnicima zemlje, iz čega proizlazi da je on prvi poslanik kojeg je Uzvišeni Allah poslao narodu koji je obožavao kipove, da bi ih iz višeboštva izveo u vjerovanje u Jednog Boga. Potomci Adema nisu ti koji su bili prethodnici u višeboštvu, pa se njegovo poslanstvo svodilo samo na pojašnjavanje propisa vjere.
Cjelokupno poslanstvo Nuhovo je bilo do potopa. Poslije toga nije ostao niko do njegova porodica, kao što kaže Uzvišeni: I samo potomke njegove u životu ostavili (sura Es-Saffat, 77). Njega opisuje sintagmom zahvalni rob, kao onoga koji je stalno obuzet zahvalom Uzvišenom Allahu na Njegovim blagodatima i koji Ga je slavio u svakoj prilici. Upućivanje: Idite Vjerovjesniku, znači Muhammedu, s.a.v.s. Poznato je da ih je Adem uputio Nuhu, Nuh Ibrahimu, Ibrahim Musau, Musa ‘Isau, a ‘Isa Muhammedu, s.a.v.s., ali je moguće da to ovdje nije spomenuto zbog toga što se nalazi u tekstu kojeg nije zapamtio Muhammed b. ‘Ubejd, jedan od prenosilaca. A Allah najbolje zna.
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba